O ZAKLADI HRVATSKIH STUDIJA I STUDIJU HRVATSKOGA JEZIKA NA SVEUČILIŠTU MACQUARIE U AUSTRALIJI

Prošle 2024. godine, u veljači, svečano je obilježena obljetnica osnivanja Hrvatskih studija na Sveučilištu Macquarie u Sydneyu, kao i Zaklade Hrvatskih studija, te je održana i konferencija na temu: Naslijeđe i novi vidici: Hrvatska i Hrvati u globalnom kontekstu / Heritage and New Horizons: Croatia and Croatians in a Global Context, na Macquarie Sveučilištu.

No, s iznimnim žaljenjem smo doznali da se na Sveučilištu Macquarie ukida nastava hrvatskoga jezika, kao i nekih drugih jezika. Zaklada Hrvatskih studija poduzimala je različite inicijative i otvorena pisma, upućena i Macquarie sveučilištu, i hrvatsko-australskim građanima i različitim udrugama i institucijama, i hrvatskim državnim institucijama…no, činjenica je da u godini 2025. nema upisanih i nema katedre hrvatskoga jezika na tom Sveučilištu.

Donosimo jedno od tih pisama-apela, te u nastavku tekst prof. Luke Budaka o 30. obljetnici Zaklade Hrvatskih studija, koje objašnjava puno o osnivanju Zaklade i Studija. Nakon 40 godina vrijednog rada, svakako trebamo biti svjesni važnosti učinjenog, ali i izgubljenog, ne gubeći ipak nadu.

Navodimo i nekoliko rečenica koje je na IV. SFHK izgovorio i u svome radu napisao te u Zborniku objavio prof. Luka Budak, a odnose se na posjet nekolicine hrvatskih intelektualaca Sydneyu, među kojima je bio i Stjepan Šešelj, a važne su i zbog prijedloga koji se odnosio na Studij hrvatskoga jezika na Sveučilištu Macquarie.

(Ur.)

JE LI HRVATSKA ZAJEDNICA AUSTRALIJE SVJESNA DA JE HRVATSKI STUDIJ NA SVEUČILIŠTU MACQUARIE PRED ZATVARANJEM?

Ne znam koliko australskih Hrvata zna da Sveučilište Macquarie ukida nastavu sljedećih europskih jezika (abecednim redom): hrvatski, njemački, grčki, talijanski i ruski.

Nisam upoznat s razlozima sveučilišta za ovaj drastičan korak, ali znam da se prema ovih pet jezika ne može odnositi na isti način. A evo zašto je to tako.

Razlog prvi: njemački, grčki, talijanski i ruski nude se i predaju na nekim ili drugim australskim sveučilištima. Hrvatski nije.

Drugi razlog: hrvatski je jezik uveden u slavistiku, u Školu modernih jezika, na inicijativu Savezne australske Vlade. Vlada je osigurala potporu za prve tri godine (ponovljeno dva puta), uz podsjetnik da nakon tog vremena financijske obveze održavanja programa postaju odgovornost zajednica čiji se jezici uče na Sveučilištu Macquarie.

Treći razlog: program Hrvatskih studija na Macquarieju uspješno je ostvario inicijative i smjernice Vlade Commonwealtha, a uz potporu Zaklade Hrvatskih studija, a kasnije i uz pomoć Vlade Republike Hrvatske, program Hrvatskih studija doživio je procvat.

Četvrti razlog: Hrvatski studiji, odnosno Hrvatski studijski centar, nikada nisu bili financijski teret Sveučilištu Macquarie.

Peti razlog: Centar Hrvatskih studija, kao hrvatski izdavač broj jedan u Australiji, sa svojim godišnjim znanstvenim časopisom Croatian Studies Review, ima sve predispozicije da postane Centar izvrsnosti. I kao takav lako može biti dio bilo kojeg akademskog okruženja u kojem su istraživanje i kultura od glavnog interesa.

BILJEŠKA: U odjeljku 1. svoje POLITIKE PRAVEDNOSTI, RAZNOLIKOSTI I UKLJUČIVANJA Sveučilišta Macquarie navodi se:

(1) Ova Politika utvrđuje predanost Sveučilišta pružanju pristupačnog i inkluzivnog okruženja za učenje i rad za studente, djelatnike i sveučilišnu zajednicu.

(2) Određuje odgovornosti za pravednost, raznolikost i uključenost (EDI) na Sveučilištu i njegovim kontroliranim subjektima.

(3) Pravičnost, raznolikost i uključenost jasni su prioriteti koji su ključni za Sveučilište u postizanju njegovih strateških ciljeva. Nastava, usluge i istraživanje Sveučilišta moraju odražavati i zadovoljavati različite potrebe te biti otvoreni i dostupni svima.

Iz svega rečenog i navedenog, posebno uzimajući u obzir specifičnost slučaja s Hrvatskim studijima, kao australskim poreznim obveznikom već gotovo četrdeset godina, ali i osobom koja je Sveučilištu Macquarie pronijela slavu na sve četiri strane svijeta, jako sam protiv takve odluke i dat ću sve od sebe da je poništimo!

Nadam se da će mi se u ovom nastojanju pridružiti više od četvrt milijuna Australaca hrvatskog podrijetla i više od 60 000 govornika hrvatskog jezika u svojim domovima.

PS: Podijelite ovo i proslijedite svim svojim prijateljima i poznanicima.

Luka Budak

Prof. Luka Budak u Zagrebu, na IV. SFHK, foto: HMI, MH

Međusveučilišni sporazumi i dogovori

Na jednom neformalnom domjenku za vrijeme međunarodnog simpozija „Hrvatska i Hrvati u 20. stoljeću: percepcije i stvarnost“ 1988. Stjepan Šešelj je u svome kratkom i neformalnom razgovoru s rektoricom Sveučilišta Macquarie nabacio kako bi bilo dobro da se sklopi međusveučilišni ugovor između Sveučilišta Macquarie i Zagrebačkog sveučilišta. I gle čuda. U listopadu mjesecu rektorica Di Yerbury i dekan Fakulteta modernih jezika Keith Goesch, na kojem se predaje i hrvatski, dolaze u Zagreb u listopadu mjesecu 1989. Sastanku se s tadašnjim rektorom Zagrebačkog sveučilišta profesorom dr. sc. Vladimirom Stipetićem pridružilo i nekoliko dekana fakulteta Zagrebačkog sveučilišta. Razgovori su bili prijateljski i dobro namjerni s obje strane i već koncem prosinca 1989. godine profesor dr. sc. Zvonimir Šeparović, rektor Zagrebačkog sveučilišta, u Sydneyu je na Sveučilištu Macqurie, gdje je bio rado viđen gost tri dana, potpisao Ugovor o suradnji dvaju sveučilišta. Taj Ugovor je na snazi još i danas, uz neke dodatne promjene, naravno. Potpisivanjem Sporazuma između ova dva sveučilišta nastao je, mogli bismo nazvati, domino efekt. Gotovo odmah je u Parizu potpisan tripartitni sporazum između Sveučilišta Macquarie, Sveučilišta u Zagrebu i Sorbonne IV sveučilišta u Parizu.

Luka Budak
Macquarie University, Sydney
Izlaganje na IV. Svjetskom festivalu hrvatske književnosti u Zagrebu

ZAKLADA HRVATSKIH STUDIJA (1984. – 2014.)

U kolovozu 2014. godine navršilo se trideset godina otkako su Hrvati u Australiji utemeljili Zakladu hrvatskih studija (engl. Croatian Studies Foundation). Zaklada je osnovana sa svrhom da daje financijsku potporu studiju hrvatskoga jezika, hrvatske književnosti i hrvatske kulture na Sveučilištu Macquarie u Sydneyu te da promiče učenje i nastavu hrvatskog jezika u Australiji i po mogućnosti na Novom Zelandu. Danas, trideset godina kasnije, možemo komotno reći da je Zaklada uspješno odrađuje sve ono čemu su njezine svrhe bile namijenjene prije tri desetljeća. Da nije bilo Zaklade, gotovo je sigurno da danas ne bi bilo studija hrvatskog jezika ni Centra hrvatskih studija.

Uz svoju primarnu svrhu prikupljanja i namicanja sredstava studiju hrvatskoga jezika, književnosti i kulture kasnih osamdesetih i ranih devedesetih godina, pa onda Centru hrvatskih studija od 1994. naovamo, Zaklada je u proteklih 30 godina izrasla u jednu od najvećih i najutjecajnijih hrvatskih institucija u ovoj zemlji-kontinentu. Zaklada je  postala i svojevrsnom nositeljicom kulturnog i društvenog života u hrvatskoj zajednici na jedan drukčiji način i na posebnoj razini. Osim toga, Zaklada se cijelo ovo vrijeme uporno bori za prepoznatljivost samobitnosti hrvatskoga jezika i hrvatskoga identiteta općenito, a često se bavi i demantiranjem negativnih i netočnih informacija o hrvatskom jeziku, Hrvatskoj i Hrvatima koje se – doduše danas nešto rjeđe nego ranije – pojavljuju u australskim sredstvima javnog priopćavanja.

O PRIZNAVANJU HRVATSKOG JEZIKA U AUSTRALIJI

Hrvatski je kao samobitan i poseban jezik multikultur(al)ne australske zajednice bio neformalno priznat 1978. godine. O priznavanju hrvatskoga jezika u Australiji izrečene su i napisane mnoge izjave, od one kako je neki (ne)vladin odjel izdao neku brošuricu, na kojoj je pisalo da je na hrvatskom jeziku, pa do onih kako su neki pojedinci zaslužni za to prizna(va)nje, te ponekad žestoke rasprave u hrvatskim javnim priopćilima tko je najviše pridonio i kako je, prema njihovu sjećanju i tumačenju, do priznavanja došlo. Te se rasprave, a ponekad i raspre, ne smiruju i ne jenjavaju do današnjeg vremena.[1]

Činjenica je, međutim, da je hrvatski jezik priznat kao poseban i samobitan jezik australske multikultur(al)ne zajednice onoga trenutka kada su to relevantna ministarstva i državna tijela, na razini država australske federacije i na saveznoj razini, izdali službeno priopćenje o prizna(va)nju hrvatskoga jezika – kao posebnom i neovisnom o političkom hibridu – svim vladinim i nevladinim uredima i cijeloj australskoj javnosti. To se, dakle, dogodilo na razini državnih institucija i udruga hrvatske zajednice. O tome najizričitije govori i to najbolje pokazuje dokumentacija Središnjeg odbora hrvatskih etničkih škola (SOHEŠ) u državi New South Walesu i dokumentacija Instituta za hrvatski jezik u Melbourneu u saveznoj državi Viktorija.[2] Sigurno je i to da su u lobiranju za priznavanje hrvatskoga jezika određenu ulogu imale brojne hrvatske udruge i brojni hrvatski domoljubi pojedinačno, kao i oni Hrvati koji su bili unutar obrazovnih sustava i vladinih institucija u tom prijelomnom vremenu. A dobro znamo da je takvih bilo. Ali svakako treba spomenuti da je među njima bilo i onih koji su u tome više odmagali nego pomagali pa kada je došla hrvatska sloboda, to jest kada je stvorena i međunarodno priznata hrvatska država, onda su svi pohrlili pismenim i usmenim izjavama kako su oni bili prvi i među najzaslužnijima za priznavanje posebnosti hrvatskoga jezika i njegova povijesnog imena.[3] 

HRVATSKI STUDIJI

Studij hrvatskog jezika, hrvatske književnosti i hrvatske kulture pokrenut je u veljači mjesecu 1983. godine. Naime, tada Sveučilište Macquarie uvodi u svoj nastavni program tri jezika multikultur(al)ne australske zajednice: hrvatski, poljski i srpski. Ovim činom Sveučilište Macquarie postalo je jedna od prvih visokoškolskih institucija u svijetu koja je ponudila program studija hrvatskoga jezika neovisno o srpskom i razdvojeno od njega.[4] Upoznavši se sa stvarnim stanjem i aranžmanom studija hrvatskog jezika na Sveučilištu Macquarie, te uz poticaj i podršku dekana Fakulteta profesora Keitha Goescha i podršku svoga kolege dr. Petera Hilla, tadašnjeg pročelnika slavistike, obratio sam se jednim pismom svim hrvatskim klubovima, društvima, udrugama i cijeloj hrvatskoj javnosti u Australiji već u mjesecu srpnju 1983. godine. 

U tom sam pismu predložio osnivanje zaklade čija bi glavna svrha trebala biti novčana potpora studiju kroatistike na Sveučilištu Macquarie i tako mu ondje osigurati trajno mjesto. Tada sam, među ostalim, naglasio i to da bi težnja Hrvata u Australiji trebala biti dvovrsna: 1) što sustavnije oblikovati i pripremiti mlade hrvatske naraštaje kako bi oni bili dostatno pripremljeni i obučeni preuzeti na sebe bar jedan dio kulturnog i nacionalnog nasljedstva od starijih naraštaja, dakle od (iz)graditelja hrvatske zajednice; i 2) što bolje, prikladnije i učinkovitije predstavljati svoju hrvatsku zajednicu multikultur(al)noj zajednici Australije. Sve to, dakako, u jednom drukčijem obliku, na drukčiji način nego do sada, i na višoj, kulturnoj i znanstvenoj razini.[5]

UTEMELJENJE ZAKLADE HRVATSKIH STUDIJA

Ovaj moj prijedlog i poziv na osnivanje zaklade pao je srećom na plodonosno tlo. Uslijedili su brojni pozivi, sastanci, savjetovanja, rasprave i pripreme – unutar onog dijela hrvatske zajednice koji je bio nadahnut idejom hrvatske državotvornosti – i već godinu dana kasnije zahvaljujući upornosti i ponekad nadljudskim naporima Zaklada hrvatskih studija[6] bila je utemeljena u Sydneyu, Autstralija, 28. kolovoza 1984. godine u Hrvatskom društvu „Sydney“ sa sjedištem u gradskoj četvrti Punchbowl. Kako stoji zabilježeno u Proslovu ili Preambuli Pravilnika Zaklade, toga nadnevka predavači na Studiju kroatistike i slavistike na Fakultetu modernih jezika Sveučilišta Macquarie dr. Peter Hill, mr. sc. Luka Budak i prof. fra Gracijan Biršić dali su prijedlog da se utemelji Zaklada hrvatskih studija za Australiju i Novi Zeland.

Prijedlog je u prvoj fazi postupka bio uručen predstavnicima sljedećih pet hrvatskih ustanova u Sydneyu: Središnjem odboru hrvatskih etničkih škola (SOHEŠ-u) u državi New South Wales, Hrvatskom katoličkom centru sa sjedištem u gradskom predgrađu Summer Hill, Hrvatskom društvu „Sydney“ sa sjedištem u sydneyskoj četvrti Punchbowl, Hrvatskom klubu „Kralj Tomisalv“ u gradskoj četvrti Edensor Park i Hrvatskom kulturnom društvu „Bosna“ sa sjedištem u sydneyskom predgrađu St Mary’s.

Na poticaj gore imenovanih osoba i hrvatskih institucija sazvan je bio javni skup na koji se odazvalo više od stotinu hrvatskih domoljuba koji su jednodušno glasovali za to da se utemelji Zaklada hrvatskih studija.[7]

Utemeljenje Zaklade u Sydneyu pozdravili su,  velikodušno podržali i dali joj svoj doprinos, uz brojne Hrvatice i Hrvate u hrvatskoj zajednici diljem australskog kontinenta, sljedeći hrvatski klubovi i društva u državi New South Wales: Hrvatski međudruštveni odbor za zajedničku suradnju, Slobodni hrvatski radio program na 2SER-FM, Australsko hrvatsko kulturno i prosvjetno društvo „Braća Radić“, Škole hrvatskog jezika na području Sydneya, Hrvatsko društvo „Blato“ u Sydneyu, „Koleda“ hrvatski folklorni i glazbeni ansambl, Starački dom „Kardinal Stepinac“ u St John’s Parku, Hrvatski klub „Jadran Hajduk“, Hrvatsko društvo u Lighting Ridgeu, Bateman’s Bay hrvatki klub, Hrvatski klub „Dalmacija Sydney“, „Istra“ društveni i sportski klub u Sydneyu; u državi Južna Australija: Hrvatski klub u Adelaideu, Hrvatska škola u Adelaideu, Hrvatski radio program u Adelaideu, Australsko-hrvatski klub u Mount Gambieru; u državi Zapadna Australija: Hrvatski dom u Gwelupu, Centar hrvatske zajednice u Frementlu, Hrvatska etnička škola u Perthu, Hrvatski radio program u Frementlu; u država Tasmanija: Hrvatski klub u Hobartu; u državi Viktorija: Društvo hrvatskih učitelja u Viktoriji, Australsko hrvatsko društvo u Melbourneu, Australsko hrvatsko društvo u Wodongi, Australsko hrvatsko društvo u Geelongu, Hrvatski klub u Gippslandu, Centar hrvatske zajednice u Geelongu; u glavnom gradu Canberri: Australsko hrvatsko društvo O’Connor; u državi Queensland: Hrvatski klub u Cairnsu, Centar hrvatske zajednice u Brisbaneu (Rocklea), Hrvatski sportski centar u Carrari (Gold Coast), Klub hrvatske zajednice u Dimbulahi, Hrvatsko društvo „Mile Budak“ u Brisbaneu.[8] 

Pravi vjetar u leđa novoutemeljenoj dobrotvornoj hrvatskoj ustanovi bili su Hrvatski katolički centri (HKC) i hrvatski dušebrižnici koji su u njima djelovali. Zbog njihova (do)prinosa i značajne uloge koju su odigrali potrebno ih je sve ovdje imenovati i njihove voditelje navesti punim imenom i prezimenom. U Sydneyu bila su to tri katolička centra: Pvi i najstariji Hrvatski katolički centar u sydneyskoj četvrti Summer Hill (fra Vladimir Novak), Hrvatski katolički centar u gradskom četvrti St John’s Park (fra Gracijan Biršić) i Hrvatski katolički centar u sydneyskoj četvrti Blacktown (fra Toni Mutnik); Hrvatski katolički centar u Canberri (fra Mato Bonić, poslije njega fra Tvrtko Grujić); u Melbourneu: Hrvatski katolički centar u gradskoj četvrti Clifton Hill (vlč. Josip Kasić i poslije njega vlč. Mato Križanac), Hrvatski katolički centar u gradskoj četvrti Sunshine (vlč. Josip Vranješ) i Hrvatski katolički centar u gradskoj četvrti Keysborough (vlč. Ivica Zlatunić); Hrvatski katolički centar u Geelongu (vlč. Stjepan Gnječ); Hrvatski katolički centar u Brisbaneu (fra Drago Prgomet i poslije njega fra Nikica Zlatunić); Hrvatski katolički centar u Perthu (vlč. Nikola Čabraja); Hrvatski katolički centar u Wollongongu (fra Stipe Šešelja, poslije njega fra Drago Prgomet, fra Ivo Tadić i jedno vrijeme pok. fra Andre Matoč); Hrvatski katolički centar u Newcastleu (fra Euzebije Mak) i Hrvatski katolički centar u Hobartu na Tasmaniji (vlč. Berislav Hunski).[9] 

SVRHA I CILJEVI ZAKLADE

Svrhe Zaklade jasno su izražene u njezinu Pravilniku. Zaklada je osnovana da daje financijsku potporu studiju hrvatskoga jezika, kulture i književnosti na Sveučilištu Macquarie te da promiče učenje i nastavu hrvatskog jezika u Australiji i po mogućnosti na Novom Zelandu.

Ostali programski zadaci Zaklade su: priređivanje javnih predavanja, seminara i konferencija, izložbe knjiga, prikupljanje financijskih sredstava, tzv. „fundraising.“ U tom smislu od osnivanja Centra hrvatskih studija 1994. godine Zaklada pruža potporu nakladničkim i istraživačkim projektima, pomaže u nabavi i prikupljanju knjiga i drugih vrijednih materijala za knjižnicu Centra.

U skladu sa svojom svrhom i ciljevima Zaklada je pomogla ostvariti slične programe studija hrvatskoga jezika u Aucklandu na Novom Zelandu (University of Auckland) i u Waterloo u Kanadi (University of Waterloo). U prvom slučaju samo prvu godinu, a u drugom cjelovit studij poput onoga na Sveučilištu Macquarie.

Uz svoju primarnu svrhu prikupljanja i namicanja financijskih sredstava Centru hrvatskih studija za njegove djelatnosti Zaklada se cijelo ovo vrijeme uporno bori za prepoznatljivost samobitnosti hrvatskoga jezika i hrvatskoga identiteta općenito, a često se bavi i demantiranjem negativnih i nekorektnih informacija o hrvatskom jeziku, Hrvatskoj i Hrvatima koje se – doduše danas nešto rjeđe nego osamdesetih i devedesetih godina – pojavljuju u australskim sredstvima javnog priopćavanja.[10]

SIMBOL ZAKLADE

Kada smo utemeljili Zakladu hrvatskih studija 1984. godine odmah smo željeli osmisliti  simbol ili znak kojim smo htjeli istaći sve ono čemu Zaklada služi i teži – njezino nacionalno, kulturno i obrazovno obilježje. Svaki simbol nešto označuje, ima neki sadržaj, pa tako i simbol Zaklade hrvatskih studija pa ćemo ovdje, uz ovu velebnu obljetnicu, dočarati nešto od sadržajnog bogatstva njezina simbola.

Gledano koloristički, njezin je simbol sastavljen od hrvatskih nacionalnih boja: crvene, bijele i plave. Dvadeset i pet crvenih i bijelih polja šahovske ploče predstavljaju hrvatski grb, koji zatvara kružni vijenac pleterne ornamentike istih boja. Stilizacija grba je jedna od najraskošnijih u heraldici, a slobodni prostor između grba i pleternog kružnog vijenca ispunjen je majstorski izvedenim plavim slovima prvoga hrvatskoga pisma – uglate glagoljice. I inicijali hrvatskog imena ove ustanove (HZZ) izvedeni su Glagolskim slovima koja su  upravo uklesana u tri nutarnja podnožja hrvatskoga grba.

Htjeli smo također da naš simbol bude izraz veze sa Sveučilištem Macquarie  koje je – prvo u Australiji i svijetu – u sklopu Slavistike na Fakultetu modernih jezika, uvelo studij onoga jezika koji je, daleke godine 1595., Faust Vrančić ubrajao među „pet najuglednijih europskih jezika“ i koji je, od 15. do 18. stoljeća, bio drugi diplomatski jezik u velikom Turskom carstvu.

Znak Sveučlišta Macquarie „utkan“ je u simbol hrvatskim nacionalnim bojama, a u unutarnjim poljima gornjeg dijela hrvatskog grba upisani su inicijali engleskog naziva ove ustanove (CSF).

Htjeli smo, a vrijeme je pokazalo da smo u tome i uspjeli, da takav simbol Zaklade ne samo daje estetski užitak očima koje ga bude gledale nego da nas Hrvate ispunja ponosom i izražava naš hrvatski položaj u slobodnoj zemlji Australiji koja svojom višekultur(al)nom politikom i hrvatskoj etničkoj zajednici daje šansu da se u ovu mladu, mnogokultur(al)nu zajednicu, uključi bogatstvom svoga jezika, svoje kulture i povijesti.

Simbol Hrvatske znanstvene zaklade, kako se može vidjeti u zaglavlju Zakladinih pisama,  na zahvalnicama uručenim svojim članovima utemeljiteljima kao i na članskim iskaznicama, djelo je hrvatske umjetnice Biserke Rakovac. Ona je rođena u Sydneyu gdje je završila studij arhitekture i hrvatskoga jezika.[11]

MOTO ZAKLADE

Za svoj moto Zaklada je uzela antologijsku pjesmu „Hrvatska“ hrvatskoga pjesnika Drage Ivaniševića (Trst, 10. veljače 1907 – Zagreb, 1. srpnja 1981.) poznatog hrvatskog pjesnika i slikara u drugoj polovici 20. stoljeća i jednog od prvih modernista u hrvatskoj međuratnoj književnosti. Ivanišević je ovu pjesmu posvetio gradonačelniku Zagreba  Većeslavu (Veci) Holjevcu. Nije bilo slučajno da smo uzeli baš stihove Drage Ivaniševića i tako ih ugradili u same temelje Zaklade hrvatskih studija. Ovdje tu pjesmu prenosimo u cjielosti kao i njezin engleski prijevod.[12]

HRVATSKA

Ni brda nisu,

ni doline, ni rijeke, ni more,

ni oblaci nisu,

ni kiša, ni snijeg nije

moja Hrvatska…

Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda,

Hrvatska je riječ koju naučih od majke

i ono u riječi mnogo dublje od riječi;

i ono dublje s Hrvatskom me veže,

s Hrvatskom Hrvata,

s patnjama njinim,

sa smijehom i nadom,

s ljudima me veže,

te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi.

I kud god idem sa mnom je Hrvatska!

MEĐUNARODNI SKUPOVI

Zaklada hrvatskih studija bila je, uz Hrvatske studije, glavni pokretač, suorganizator i glavni pokrovitelj i priređivač šest međunarodnih skupova od 1988. do 2014. Glavni cilj niza međunardonih skupova na Sveučilištu Macquarie bio je nepristran pristup, odnosno pristup bez predrasuda, tumačenju hrvatske stvarnosti i povijesti 20. stoljeća kao i poboljšanje ugleda Hrvatske i Hrvata na ovom kontinentu i općenito u svijetu. Zbog njihove učinkovitosti kao i zbog svih ljudi sudionika ovih znanstvenih skupova, koji su se odazvali pozivu Zaklade i tako doprinijeli promidžbi i ugledu Hrvatske i Hrvata ovdje u Australiji, ali i dalje i šire, osjećamo potrebu da uz nekoliko riječi o svakom skupu objavimo i imena i pezimena svih sudionika. Njihov doprinos je neprocjenjiv i oni to zaslužuju, a osim toga hrvatska javnost to treba znati i spoznati.

Prvi međunarodni simpozij održan je 1988., uz 200. obljetnicu dolaska prvih Europljana na australsko tlo, bio je na temu: „Hrvatska i Hrvati u 20. stoljeću: percepcije i stvarnost.“ Na simpoziju se okupilo više od 30 sudionika iz desetak zemalja svijeta. Skup je trajao cijeli tjedan dana i imao je potporu Zaklade, Vlade države New South Wales i državotvorne hrvatske zajednice. To je bio prvi znanstveni skup ovakvog tipa i oblika i doista je bio povijesni.

Hrvatska i Hrvati u 20. stoljeću: Percepcije i stvarnost (Croatia and Croatians in the 20th Century: Perceptions and Reality) [1988]

Ovo je bio povijesni znanstveni skup u hrvatskoj zajednici u Australiji, prvi ovakvog sadržaja i formata; skupu se odazvalo tridesetak sudionika iz desetak zemalja svijeta, uključujući i četvoricu iz Hrvatske. Skupu je financijsku potporu dala, uz Zakladu, Vlada države New South Wales na čelu s njezinim premijerom Barryjem Unsworthom. Budući da je cijeli simpozij zabilježen kao audio i video zapis postoji nada da će se jednoga dana objaviti i u obliku knjige.

Sudionici skupa: prof. dr. Di Yerbury, rektorica Sveučilišta Macquarie; prof. dr. Keith Goesch, dekan Fakulteta modernih jezika, Macquarie University; gosp. Ivan Petch, član državnog parlamenta, predstavljao premijera države New South Wales gosp. Nicka Greinera; dr. Harry Edwards, član saveznog parlamenta, predstavljao lidera savezne oporbe gospodina Johna Howarda; gosp. Uri Themal, dopredsjednik državnog ureda za etničke poslove u NSW; otac dr. Paul Stenhouse, urednik katoličkog glasila Annals; dr. Tadeusz Gasinski, Macquarie University; dr. Vladimir Markotić, University of Calgary, Calgary, Kanada; dr. Branimir Banović, Institut za migracije i narodnosti, Zagreb, Hrvatska; dr. Ivan Čizmić, Institut za migracije i narodnosti, Zagreb, Hrvatska; dr. Zdravko Sančević, Caracas, Venezuela; dr. Emil Primorac, University of Windsor, Windsor, Kanada; dr. Henrik Heger, Universite de Paris-Sorbonne, Pariz, Francuska; dr. Vinko Grubišić, University of Waterloo, Waterloo, Kanada; fra Ljubo Krasić, Hrvatske škole Amerike, Australije i Kanade, Norval, Kanada; gosp. Nenad Zakarija, Victoria College, Melbourne, Australija; gosp. Ante Beljo, Hrvatsko Kolo i Tamburica, Sudbury, Kanada; gosp. Vlado Grepl, Croatian Welfare Centre, Brisbane, Australija, dr. Stjepan Klarić, predsjednik Društva hrvatskih liječnika i stomatologa u Australiji, Adelaide; gosp. Ivan Nimac, zamjenik ravnatelja, Corporate Affairs Commission, New South Wales Government, Sydney; gosp. Šime Dušević, Hrvatsko studentsko društvo u Sydneyu; fra dr. Šimun Šito Ćorić, Hrvatska katolička misija u Bernu, Švicarska; fra Radovan Ćorić, Hrvatska katolička misija, Njemačka;  gosp. Ljubo Crvenković, „Koleda“ hrvatski folklorni ansambl, Sydney; gđa Elizabeta Ninčević, Hrvatska folklorna grupa „Jadran“, Sydney; gosp. Dalibor Ivković, Hrvatski folklorni ansambl „Dubrovnik“; gosp. Anđelko Tomasović, Hrvatski kulturni ured, Adelaide; dr. Robert Meštrović, University of Melbourne, Melbourne, Australija; gosp. Stjepan Šešelj, tajnik Akademije likovne umjetnosti, Zagreb; gđica Vesna Lovoković, pravnica i povjerenica u Državnom uredu za etničke poslove u državi NSW, Sydney; gđica Marijana Šoljić, tajnica Hrvatske znanstvene zaklade u Australiji; gosp. Damir Ivković, student hrvatskog jezika na Sveučilištu Macquarie; profesor Ante Starčević, akademski kipar, Zagreb, Hrvatska; gđa Marija Fabek, Burlington, Kanada; prof. dr. Joseph Čondić, Western Michigan University, Kalamazoo, Michigan, USA; dr. Edmund Ronowicz, Macquarie University; prof. dr. Christopher Spalatin, Marquette University, Millwaukee, Wisconsin, USA; prof. fra Gracijan Biršić, Macquarie University; profesor Vlado Gotovac, filozof i književnik, Zagreb, Hrvatska; profesor Lovorka Fabek, McMaster University, Hamilton, Kanada; dr. Asaf Duraković, Oak Ridge Associated Universities, Washington, DC, USA; gđa Irena Šmit, Macquarie University; gosp. Pero Budak, književnik, Zagreb, Hrvatska; prof. dr. Ante Kadić, Indiana University, Bloomington, Indiana, USA; dr. Mario Spalatin, okružni državni odvjetnik, Wisconsin, USA; dr. Ante Čuvalo, Ohio State University, Columbus, Ohio, USA.

Pozvani su bili: prof. dr. Ivan Supek, Institut za filozofiju, znanost i mir, Zagreb; prof. dr. Dušan Bilandžić, Političke znanosti, Sveučilište u Zagrebu; profesor Tomislav Ladan, Leksikografski zavod „Mirolsav Krleža“, Zagreb. Sva trojica su poslali svoje pristanke na sudjelovanje ali se nisu zbog bojazni pojavili na skupu.

Više od tisuću gostiju nazočilo je svečanom banketu u jednom od najelitnijih sydneyskih hotela The Regent Sydney (sada Four Seasons Hotel Sydney) u staroj četvrti grada zvanoj The Rocks. Da je prostor  kojim slučajem bio veći broj gostiju bi bio još tri puta toliki. Taj entuzijazam, tu volju i spremnost, to htijenje biti dijelom ove svečanosti teško je opisati riječima, to je doista trebalo doživjeti i u tome sudjelovati. Uz simpozij i sva druga prigodna zbivanja, koja su potrajala skoro cijela dva tjedna, Zaklada je postala bogatija za blizu tristo tisuća dolara.[13]

O gornjem međunarodnom simpoziju najbolje govore dojmovi samih sudionika pa ćemo ovdje navesti njih nekoliko, u njihovu izvornom obliku[14]:

„ (…) Nikako ne mogu Vam kazati koliko veliku korist i radost sam doživio ovdje u Sydneyu. Ja sam došao do još potpunije razumijevanje moje domovine, susreo toliko dobre i pametne ljudi, sprijateljio sam se s mnogima i pronašao rođake od kojim nisam ni znao da postoje. Bez tebe i rvoj marljivi rad nišat od toga ne bi se ostvarilo. Hvala i Bog te blagoslovio.“ (Jozo Čondić)

„Nakon 2. simpozija Hrvatske revije 1971. ovaj simpozij u Sydneyu o Croatici bila je izvanredna prilika za Croatiste da se sastanemo, obnovimo veze, iznesemo nešto interesantno za hrvatsko-australsku javnost i steknemo snage i inspiracije do budućeg simpozija. Za sve to zahvaljujemo velikim dijelom Vama, Luka, koji ste bili duša simpozija.“ (Vaš Zdravko Sančević)

„(…) Rado sam se odazvao Vašemu pozivu, ali je moj boravak među australskim Hrvatima nadišao sva moja očekivanja. Ovaj put nije istinita engleska izreka: Anticipation is better than realization. Ne znam ništa o Vašemu osobnom životu, ali mora da ste krasan čovjek.“ (Krsto Spalatin)

„(…) Pošto sam i ja organizirao jedan takav simpozijum (makar u manjem obliku) ja znadem koliko ste Vi uložili truda i žrtava da taj ga utemeljite. A još sve nije gotovo i Vaš rad se nastavlja. I zato hoću da Vam kažem kako sam ja duboko zahvalan Vama za sve što ste učinili za mene i za sve nas. Također Vam želim uspjeh i u Vašem budućem radu.“ (Vladimir Markotić)

„Čudno je to! Prevalih desetke tisuća milja u suprotnom pravcu od hrvatske, ali za Hrvatsku! Okupila nas ljubav za domovinu u kojoj dobismo život i ona na postade život! Zahvaljujući Tvom neumornom radu i ovaj naš skup će biti još jedan kamenčić na putu prema slobodnoj Hrvatskoj i prema životu! Hvala za još jednu kapljicu nade!“ (Ante Čuvalo)

„Simpozij „Hrvatska i Hrvati u 2000. godini“ na koji se okupilo toliko značajnih hrvatskih književnika i stručnjaka svih profila iz 10 zemalja na Sveučilištu Macquarie od 3.-10. listopada 1988., te misije hrvatske riječi koje su uslijedile diljem Australije ravni su – mutatis mutandis – hrvatskom preporodu, proljeću i šutljivom radu velikih obećanja koje Hrvatska sada obavlja – Tako i Luka! Na Tvoj imendan 18. X. 1988.“ (Ljubo Krasić)

„Energija koju ste uložili u Simpozij donesla je ploda koji će ostaviti našoj povijesti vrijedan dragulj. Nitko Vam ne može osporiti i nadoknaditi. Srdačno se zahvaljujem i ujedno čestitam!“ (Vaš Anđelko Tomasović)

„(…) Razdaljina od tisuće i tisuće kilometara najednom se smanjila. Gotovo je nevjerojatno da sam tu gdje sam. Odsad pa nadalje ta će razdaljina biti neznatna, jer nas je ovo vrijeme povezalo zauvijek. Neka tebi tvoje prati sreća u životu, a uspjeh u tvom radu. Grli te stric Pero“ (Pero Budak)

„(…) Ovaj simpozij je doista veliki uspjeh ne samo za Vas osobno nego što je još važnije i za našu hrvatsku stvar. Čestitam na radu, uvjere da će naše hrvatsko ime, zahvaljujući Vama i fra Gracijanu, u ovim stranama biti spominjano sa ponosom. Uz bratski stisak ruke.“ (Ante Kadić)

„(…) Sastali smo se hrvatski i svjetski hodočasnici željni da hrvatski jezik opstane na ovom dalekom kontinentu. Tebi hvala na silnom trudu oko nas iz cijeloga svijeta došlih Hrvata! Zato rado pišem Tebi i svim suradnicima kako bi ostao trajni spomen na naše zajedničke nastupe i putovanja u toj čudesnoj zemlji i pejsažu, koji mi na mjestima liči na lički pejsaž i livanjska polja, katkad na hercegovački kamenjar tako kamo god krenemo svugdje Hrvati! Meni bi iznimno drago što smo se našli sastali na ovako veličanstvenom skupu.“ (Ante Starčević)

„(…) odmah ti moram reći jedno: to zasigurno ne može činiti bilo tko, to što ti, i ljudi uza te, činiš (činite). Mene Vaši čini raduju, te i ovdje se osjećam kod kuće. Vjerujem da će ovaj naš susret značiti i mnogo više nego što u ovom trenu mi možemo zamisliti. Cijenim Tvoju mirnoću i vjeru u trenutke pameti i predrage mudrosti. To nam je očito zajednička i jedinstvena potreba kako u Domovini tako i po čitavu svijetu. Stoga više cijenim naše izravno poznanstvo i prijateljstvo.“ (Stjepan Šešelj)

„(…) još traje iznenađenje. Još sam u dolasku: pokušavam shvatiti da je sve što se sa mnom događa činjenica, stvarnost… Ali toplina me već cijelog obuhvatila, omamila. I ljepota. Neprekidno čujem, osjećam ljubav. Onda je i nemoguće samo jedna od mogućnosti radosti. Za sve to – hvala Ti!“ (Vlado Gotovac)

Hrvatska i Hrvati: Mitovi i stvarnost (Croatia and Croatians: Myths and Reality) [1993]

U listopadu 1993., u jeku najveće i najžešće velikosrpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, Zaklada je sazvala međunarodni skup na doličnu temu: „Hrvatska i Hrvati: mitovi i istina.“ Svrha skupa je bila obilježavanje 10. obljetnice Hrvatskih studija, ali ništa nam manje nije  bilo stalo ni do toga da ovim skupom razotkrijemo, raskrinkamo i demantiramo neistine i izmišljene mitove o Hrvatskoj i Hrvatima za vrijeme agresije tzv. Jugoslavenske Armije (JNA)  i velikosrpskih ustanika na Hrvatsku i Bosnu i Herecgovinu.

Sudionici skupa: prof. dr. Di Yerbury, rektorica Sveučilišta Macquarie, prof. dr. Keith Goesch, dekan Fakulteta modernih jezika Sveučilišta Macquarie, dr. Zdenko Kovač, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; profesor Tomislav Ladan, Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, Zagreb; dr. Peter Hill, The Australian National University, Canberra, ACT; dr. Boris Škvorc, Macquarie University; profesor Michael McAdams, University of San Francisco, USA; gospoda Ivan Nimac i Nikola Velčić, hrvatski pravnici u Sydneyu, dr. Ivan Rogić, pročelnik Znanstvenog vijeća Instituta za primjenjena istraživanja sveučilišta u Zagrebu; dr. Vlado Šakić, ravnatelj Instituta za primjenjena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu; prof. dr. Zvonimir Šeparović, Sveučilište u Zagrebu; prof. Barry Lowe, University of New South Wales, Sydney; dr. otac Paul Stenhouse, urednik, ANNALS, Journal of Catholic Culture.

Pozvani su bili, poziv prihvatili i u posljednji trenutak odustali: prof. dr. Marijan Šunjić, rektor Sveučilišta u Zagrebu i prof. dr. Ivan Supek, predsjednik HAZU, ali se nisu pojavili.

Završno slavlje, uz bogat kulturno-zabavni program i hrvatske kulinarske specijalitete, bilo je priređeno u Hrvatskom katoličkom centru u sydneyskoj četvrti Blacktown.

Hrvatska zajednica i australska raznolikost: tekuća iskustva i izgledi u budućnosti (The Croatian Community and Australian Diversity: Current Experience and Future Prospects) [1997]

Treći simpozij u travnju 1997. bio je na temu: „Hrvatska zajednica u Australiji i australska raznolikost: tekuća iskustva i pogled u budućnost.“ Njime smo htjeli rasčlaniti mjesto hrvatske zajednice u mozaiku australskoga multikulturalizma i odrediti neke dugoročnije smjernice za budućnost naše hrvatske zajednice.  

Namjera ovoga skupa bila je ocijeniti stanje u hrvatskoj zajednici unutar mozaika višekultur(al)ne Australije poslije Domovinskog rata i goleme novčane, humanitarne i ine potpore i pomoći Hrvatskoj i Bosni-Hercegovini. Glavni pokrovitelj skupa bila je Zaklada hrvatskih studija.

Sudionici skupa:gosp. Glen Smith, Department of Immigration and Multicultural Affairs; gđica Maria Borovac, Hrvatsko studentsko društvo u Viktoriji; gđa Georgia Deretić, Almae Matris Alumni Croaticae Sydney; dr. Thaddeus Gasinski, Macquarie University; gđa Jasna Pavelić-Jureško, Generalni konzulat Republike Hrvatske u Sydneyu; gđa Tuga Tarle, Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Canberri; gosp. Paul Filing, MP, Federal Member for Moore, WA; gosp. Fabijan Lovoković, urednik Hrvatskog tjednika Spremnost; dr. Ivan Čizmić, Institut za primjenjena istraživanja, Zagreb; gosp. Nenad Zakarija, Program na hrvatskom jeziku, SBS Radio; gosp. Marko Milić, student, Macquarie University; gosp. George Bilić, Croatian Australian Friendship Association; mr. sc. Luka Budak, Macquarie University; prof. fra Gracijan Biršić, Macquarie University; dr. Walter V. Lalich, University of Technology, Sydney; dr. John Hughson, University of New England, Armidale, NSW; mr. sc. Doris Božin, Office of the Attorney General, Canberra, ACT; gosp. Drago Šaravanja, Hrvatsko australsko literarno i umjetničko društvo, Sydney; dr. Boris Škvorc, Macquarie University; gđica Melissa Uremović, Croatian Studies, Macquarie University; gosp. Rudi Javoršek, savjetnik u obrazovanju, Board of Studies NSW.

U subotu navečer, na završetku skupa, održana je zajednička svečana večera uz prigodan kulturno-zabavni program u Hrvatskom klubu „Kralj Tomislav.“ Pokrovitelj skupa bila je Zaklada hrvatskih studija.

Multikulturalna Australlija: Slavljenje hrvatskog identiteta – Uz 20. obljetnicu Hrvatskih studija (Multicultural Australia: Celebrating Croatian Identity – On the 20th Anniversary of Croatian Studies) [2003]

Svrha i cilj ovoga skupa održanog 2003. godine bili su odrediti ili definirati nacionalni i etnički identitet i onda analizirati kako se drugi i treći naraštaj Hrvata uklapa u sociološki i znanstveno određeni koncept nacionalnog i etničkog identiteta. Također je bila namjera ispitati odnos prvog i drugog naraštaja Hrvata prema sada u svijetu priznatoj, demokratskoj, suverenoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj. Pokroviteljii skupa bili su Hrvatska znanstvena zaklada i Community Relations Commission for the Multicultral NSW.

Sudionici skupa: Prof. dr. Di Yerbury, rektorica, Macquarie University; prof. dr. Vlasta Vizek-Vidović, prorektorica Sveučilišta u Zagrebu; dr. Mladen Ibler, veleposlanik Republike Hrvatske u Australiji; prof. dr. sc. Ante Simonić, potpredsjednik Vlade, Republika Hrvatska; dr. Vesna Drapač, University of Adelaide; dr. Kruno Martinac, University of Melbourne; prof. dr. Marko Samardžija, Sveučilište u Zagrebu; dr. Zdenko Franić, zamjenik ministra znanosti i tehnologije, Republika Hrvatska; dr. Lada Badurina, Sveučilište u Rijeci; dr. Damir Buterin, Macquarie University; mr. sc. Luka Budak, Macquarie University; dr. Val Colić-Peisker, University of Western Australia; prof. dr. Neven Budak, Sveučilište u Zagrebu; gosp. Ivan Nimac, Sydney; gđa Milica Gavran, University of Technology Sydney; gosp. Tomislav Beram, Hrvatski međudruštveni odbor u NSW; dr. Ilija Šutalo, CSIRO, Melbourne, Victoria; gosp. Petar Ljubičić, generalni konzul Republike Hrvatske u Sydneyu; gđa Rebeka Mesarić-Žabčić, Instiut za narodnosti, Zagreb; mr. sc. Doris Božin, Canberra, ACT; dr. Boris Škvorc, Macquarie University; mr. sc. Katica Ćurić, TAFE, Sydney; gđa Ana Modun, generalna konzulica Republike Hrvatske u Melbourneu; gosp. Božidar Božić, Zaklada hrvatskih studija; gosp. Fabijan Lovoković, urednik Hrvatskog tjednika Spremnost; gosp. Branimir Šprajcer, koordinator grupe mlađih naraštaja u Australiji, Adelaide; gosp. Ned Marunčić, Croatian Australian Community Council, Sydney; dr. Charles Billich, hrvatski umjetnik u Sydneyu; gđica Sandra Banjac, Hrvatsko studentsko društvo u Viktoriji; gđica Inga Žuvela, Younger Generations Group; gosp. Ivan Martinović, Hrvatsko studentsko društvo u Viktoriji; gosp. David Grabovac, student, Sydney; gosp. Stjepan Asić, Hrvatski svjetski kongres.

Hrvatska i hrvatski jezik 2020. godine: Uz 30. obljetnicu priznanja hrvatskoga jezika i 25. obljetnicu Hrvatskih studija Sveučilišta Macquarie (Croatia and Croatian Language in the Year 2020 – On the 30th Anniversary of the Recognition of the Identity of the Croatian Language in Australia, 25th Anniversary of Croatian Studies at Macquarie University and 25th Anniversary of the Croatian Studies Foundation) [2009]

Ovim skupom smo htjeli, bar na trenutak, napustiti bavljenje hrvatskom poviješću i  okrenuti se prema budućnosti, stoga i buduća perspektiva skupa. Naum je bio dati svojevrsnu prognozu i perspektivu za sljedeće desetljeće, kako u odnosu na hrvatski jezik, tako i na Hrvatsku i hrvatski identitet  u Hrvatskoj i hrvatski jezik i identitet u Australiji i drugdje u svijetu gdje Hrvati obitavaju. Skup je imao potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, Community Relations Commissiona For the multicultural NSW i Zaklade hrvatskih studija. 

Sudionici skupa: Uncle Greg Simms, Domorodsko pleme Darug; prof. dr. Judith Sachs, prorektorica Macquarie University; dr. Radovan Fuchs, državni tajnik, Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa (MZOŠ), Republika Hrvatska; gđica Ivana Puljiz, ravnateljica Odjela za međunarodne poslove, MZOŠ; gosp. Staša Skenžić, viši savjetnik ministru, MZOŠ; dr. Ksenija Turković, prorektorica za međunarodnu suradnju, Sveučilište u Zagrebu; gđa Anita Šikić, urednica, urednica i direktorica, Hrvatska Sveučilišna Naklada, Zagreb; gđa Eva Prpić, predsjednica, Zaklada hrvatskih studija; mr. sc. Luka Budak, ravnatelj, Centar hrvatskih studija, Macquarie University; dr. Val Colić-Peisker, RMIT University, Melbourne; prof. dr. Zrinka Jelaska, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu; prof. Lada Kanajet, Hrvatska matica iseljenika, Zagreb; dr. Walter Vori Lalich, Centar hrvatskih studija, Macquarie University; prof. dr. Mary O’Kane, NSW Chief Scientist and Scientific Engineer; gđica Lidija Cvikić, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu; gđa Natasha Levak, Brisbane; dr. Dnka Pasini, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu; dr. Rebeka Mesarić-Žabčić, Institut za migracije i etničke studije, Zagreb; prof. dr. Boris Škvorc, Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu; dr. Sanja Zubčić, Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci; dr. Ilija Šutalo, CSIRO, Melbourne, Victoria; gosp. Steven Kosovich, Sydney; dr. Vesna Drapač, University of Adelaide; prof. dr. Marko Samrdžija, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu; prof. dr. Diana Stolac, Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci.

Pozvani bili: gosp. Artur Nalis iz Melbournea;  dr. Nina Nola, University of Auckland, Novi Zeland; dr. Mario Grčević, Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu; dr. Gordana Galić-Kakkonen, i dr. Katarina Ložić-Knezović, Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu, međutim, iz opravdanih razloga nisu mogli doći na skup ali su svi, osim dr. Marija Grčevića, poslali svoje prezentacije koje su bile pročitane na skupu.

Svečana je večera održana u Hrvatskom klubu „Dalmacija Sydney“ uz bogat kulturno-zabavni program i oko četiristo uglednih gostiju iz hrvatske zajednice i šire australske multikulturalne zajednice. 

Hrvati: Povijest, jezik i migracije, u čast 30. obljetnice Hrvatskih studija Sveučilišta Macquarie (Croatians: History, Language and Migrations, Honouring 30 Years of Croatian Studies at Macquarie University) [2014]

Konferencija je sadržavala brojne zanimljive i raznolike referate znanstvenika s australskih, hrvatskih i mađarskih institucija. Program konferencije je obajvljen u 9. svesku CSR-a, a u sljedećem broju objavit ćemo izabrane radove prezentirane na ovom međunarodnom skupu.

Sudionici skupa: prof. dr. Martina Mollering, Macquarie University; prof. dr. Neven Budak, premijerov izaslanik i savjetnik premijeru Republike Hrvatske za zananost i obrazovanje; gosp. Charles Barnett, Odjel Antičke povijesti, Macquarie University; dr. Victor Ghica, Macquarie University; dr. Danijel Džino, Macquarie University; dr. Trpimir Vedriš, Odsjek za povijest, Sveučilište u Zagrebu, prof. dr. Han Baltussen, University of Adelaide; dr. Katarina Nina Simončič, Fakultet tekstilne tehnologije, Sveučilište u Zagrebu; prof. dr. Diana Stolac, Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci; prof. dr. Zdenko Zlatar, Reader in History, Department of History, University of Sydney;  prof. dr. Aleksandar Pavković, Macquarie University; prof. dr. Mary O’Kane, NSW Chief Scientist and Engineer, Sydney; dr. Jim Hlavač, Monash University, Melbourne; prof. dr. Slobodanka Vladiv-Glover, Monash University, Melbourne; gđa Natasha Levak, University of Southern Queensland; dr. Marin Sopta, Centar za kulturu i informacije, Zagreb; prof. dr. Peter Hill, Visiting Fellow College of Arts and Social Sciences, Australian National University; gosp. Igor Vranić, Central European University, Budimpešta; gosp. Ivica Tolić, umirovljeni general Hrvatske Vojske; dr. Ante Nazor, ravnatelj, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata; prof. dr. Vesna Drapač, University of Adelaide; dr. Nevenko Bartulin, Hobart, Tasmanija; gosp.Steven Kosovich, Sydney; dr. Ilija Šutalo, CSIRO, Melbourne, Victoria; dr. Walter Lalich, Centar hrvatskih studija, Macquarie University; dr. Rebeka Mesarić-Žabčić, Institut za migracije i etničke studije, Zagreb; mr. sc. Luka Budak, ravnatelj, Centar hrvatskih studija, Macquarie University; gđa Ruža Tomašić, zastupnica Republike Hrvatske u Europskom paralamentu i predsjednica Hrvatske stranke prava „dr. Ante Starčević.“

Pozvani bili: dr. Daniel Premerl, Sveučlište u Zagrebu; dr. Jasna Novak-Milić i dr. Lidija Cvikić, Sveučilište u Zagrebu, međutim nisu uspjeli doći, ali su dostavili svoje izvrsne  referate koji su bili pročitani na skupu.

Završnom slavlju, uz bogatu buffet večeru i koncert hrvatske violončelistice svjetskog glasa Ane Rucner, održanom u prostorijama Hrvatskog društva „Sydney“ u gradskoj četvrti Punchbowl, nazočilo je oko petsto gostiju, uglednica i uglednika iz hrvatske i australske multikulturalne zajednice. Moram ovdje naglasiti da ne pamtim kada je u ovom najvećem hrvatskom društvu, ne samo u Australiji nego u cijeloj hrvatskoj dijaspori, nazočilo toliko uglednica i uglednika, akademika i znanstvenika.

ČASOPIS CROATIAN STUDIES REVIEW

Uz razumijevanje i dobru volju ljudi u Zakladi hrvatskih studija sredinom devedesetih godina pokrenuli smo ideju o mogućem nakladništvu kao i ideju o pokretanju časopisa koji bi na engleskom jeziku promicao Hrvatsku i Hrvate u najširem smislu riječi. Naime, Upravni odbor Zaklade kao i namještenici na Hrvatskim studijima Sveučlišta Macquarie imali su dojam i dijelili mišljenje da Hrvatska i hrvatska kultura nisu dostatno predstavljeni svijetu na engleskom jeziku pa smo časopis CSR zamislili i  kao naš hrvatski „prozor u svijet.“

Prvi broj časopisa, iza čijeg financiranja je stajala Zaklada, tiskan je 1997. godine. Do sada smo objavili devet brojeva ili svezaka CSR-a. Urednici i uređivački odbor  u svojem posljednjem broju najavljuju redovitu godišnju publikaciju časopisa koji podržava slobodan pristup znanstvenim publikacijama na internetu i shodno tomu stariji brojevi časopisa su odnedavna dostupni za slobodno skidanje na portalu hrvatskih akademskih časopisa Hrčak, na bazi časopisā Central and Eastern European Library online te portalu academia.edu u sklopu profila Centra hrvatskih studija. Namjera nam je nastaviti publikaciju kvalitetnog znanstvenog časopisa koji se bavi multidisciplinarnim istraživanjima vezanim za Hrvate i prostore gdje žive Hrvati a da bude dostupan čitateljstvu diljem svijeta.  Glavan težišta časopisa su: jezikoslovlje, književnost, povijest, migracije i hrvatske zajednice u dijaspori.

Uz kontinuiranu potporu Zaklade hrvatskih studija i Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, izdavanje posljednjih dvaju brojeva bilo je potpomognuto i potporom zaprimljenom od Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske u sklopu natječaja za financiranje programa i projekata nakladničke djelatnosti za hrvatsko iseljeništvo.  

PUČKO SVEUČILIŠTE

Javna tribina pod nazivom „Pučko sveučilište,“ još je samo jedan od uspješnih projekata Zaklade hrvatskih studija. Osmišljen osamdesetih godina bila je to zapravo ispružena ruka Hrvatskih studija u hrvatsku zajednicu. Prof. fra Gracijan Biršić, dušebrižnik i voditelj Hrvatskog katoličkog centra u predgrađu St. John’s Parku te predavač na Hrvatskim studijima Sveučilišta Mcaquarie skoro punih petnaest godina, bio je ravnatelj ovog Zakladina projekta. Brojni ugledni i poznati znanstvenici, akademici, znalci, djelatnici i ljudi dobre volje iz cijelog svijeta bili su gosti ove popularne tribine.[15] Ovdje ćemo spomenuti neke od njih počevši od ranih osamdesetih godina, dok u Hrvatskoj još nije bilo slobode riječi i demokracije, pa sve do ovih naših dana. Među prvim gostima „Pučkog sveučilišta“ bili su: prof. dr. Vinko Grubišić, prof. Michael McAdams (njemu je dodijeljeno i počasno članstvo Zaklade!), dr. Asaf  Duraković, dr. fra Šimun Šito Ćorić, don Živko Kustić,  prof. dr. Josip Matešić, dr. Ivan Čizmić, dr. Henrik Heger, dr. Ante Čuvalo, prof. Joja Ricov, prof. dr. Zvonimir Šeparović, prof. Tomisalv Ladan, akademik Stjepan Babić, a onda u predvečerje i osvit demokracije i slobode u Hrvatskoj: dr. Marko Veselica, dr. Anto Kovačević, prof. dr. Marko Samardžija, dr. Vesna Bosanac, prof. dr. Marko Tarle, prof. dr. Paul Garde, akademik Dalibor Brozović, dr. Šime Đodan, prpf. dr. Neven Budak, prof. dr. Diana Stolac, prof. dr. Vlado Šakić, prof. dr Josip Milat, prof. dr. Vlado Šakić, prof. dr. Ivan Pavić, prof. dr. Josip Milat, prof. dr. Mladen Ančić i drugi.

Gost „Pučkog sveučilišta“ bio je i blagopokojni kardinal dr. Franjo Kuharić. Njegovo predavanje na ovoj javnoj tribini lebdi iznad svih drugih i ostat će u trajnom sjećanju svih onih koji su mu nazočili. Blagopokojni kardinal Kuharić je na tribini „Pučkog sveučilišta“ u Hrvatskom katoličkom centru u St. John’s Parku otvorio svoju dušu, pokazao pravu ljubav i osjećaj za čovjeka, domoljublje, vjeru i sve ono ostalo dobro i plemenito što mogu, znaju i što su kadri izreći samo oni najbolji među nama. Kolega fra Gracijan, i svi mi ostali koji smo nazočili ovoj duhovnoj, znanstvenoj i domoljubnoj obnovi i predaji, dugo smo živjeli to nadahnuće i tu golemu duhovnu snagu koju nam je blagopokojni kardinal predao i poklonio na ovoj tribini. Uvijek nam je žao što to neponovljivo njegovo predavanje nismo zvučno zapisali da ga što veći broj Hrvata može čuti i eventualno pročitati!

Tribinu „Pučkog sveučilišta“ održavali smo u Hrvatskim klubovima, Hrvatskim katoličkim centrima i naravno na Sveučilištu Macquarie kako rekoh osamdesetih i devedesetih godina, sve do pobjede nad agresorom i konca Domovinskog rata. S tribinom smo na žalost prestali, kao i s mnogim drugim razboritim i vrijednim djelatnostima u dijaspori, misleći sada imamo neovisnu, slobodnu i u svijetu priznatu Domovinu pa neka se o njezinoj sudbini brinu oni s Markova trga koji su za to dobro plaćeni i kojima hrvatsko glasačko tijelo dadne svoj glas i svoju podršku. Međutim, politikom s Markova trga silno smo se razočarali u razdoblju koje je uslijedilo poslije okončanja rata, razočarali smo se padom i stalnim slabljenjem nacionalnog gospodarstva, rastom nezaposlenosti u zemlji, posebno maldih obrazovanih ljudi, padom ugleda Hrvatske u svijetu, a najviše smo se razočarali nedostatnom brigom, da ne kažem nebrigom, o nacionalnim interesima i općem dobru zemlje. Spoznavši sve to, i imajući sve te nevolje u vidu, čini nam se da takvo teško stanje u Domovini Hrvatskoj zahtjeva nov, konstruktivan i dobro promišljen angažman djelatnika Zaklade hrvatskih studija, ali i Hrvatica i Hrvata i hrvatskih društava u cijeloj hrvatskoj dijaspori, ako Hrvatskoj želimo pomoći da se izvuče iz duboke gospodarske i duhovne krize u koju su je uvukle njezine „poltičke elite“ u posljednjih dvadeset godina.[16]    

LANGUAGE EXPO, IZLOŽBE, FESTIVALI…

Zaklada je sudjelovala u većem broju projekata hrvatske i šire australske zajednice. Ovdje ćemo baciti tek ptičji pogled i spomenuti njezine aktivnosti u predstavljanju hrvatskog jezika i hrvatske knjige, dakle pisane hrvatske riječi, na izložbama na Language Expo u Melbourneu (1992), Brisbaneu (1994) i Sydneyu (1996). A kako ne spomenuti prinos Zaklade i njezinih djelatnika izložbi Croatian Australians/Australian Croatians postavljenoj u Australskom muzeju (Australian Museum) u Sydneyu od 10. ožujka do 31. svibnja 1995.  godine. Izložba je bila popraćena prigodnim kulturno-zabavnim programom najmanje dva puta tjedno za koji su se potrudile brojne udruge i društva hrvatske zajednice u Sydneyu: hrvatske folklorne skupine, škole hrvatskog jezika i druge brojne hrvatske udruge i društva.

Jedan drugi projekt u kojem je Zaklada hrvatskih studija dala svoj velik doprinos u njegovu osmišljavanju, organizaciji i sudjelovanju, i koji je vrijedan spomena uz ovu velebnu njezinu obljetnicu, je projekt „Croatian Festival“ uspješno ostvaren u suradnji i suorganizaciji cijele hrvatske zajednice Sydneya s Generalnim konzulatom Republike Hrvatske u Sydneyu. „Croatian Festival“ bio je dvotjedna kulturna manifestacija, od 21. travnja do 4. svibnja 1996., i zasigurno jedno od boljih predstavljanja bogatstva i raskoši hrvatske kulturne baštine i folklora široj javnosti grada Sydneya. Zaklada je doprinijela i uveličala ovaj festival hrvatske kulture i povijesti, među ostalim, i nizom priređenih predavanja za koja smo u Sydney i Australiju iz Hrvatske pozvali prof. dr. Juru Krištu. Ovdje ćemo navesti samo ona predavanja koja je profesor Krišto imao za vrijeme „Hrvatskog festivala“ u Sydneyu[17]: u subotu 27. travnja u Hrvatskom društvu „Sydney“ u Punchbowlu prof. Krišto je predavao na temu „Povijesni kontinuitet hrvatske države (The Historical Continuity of the Croatian State); predavanje na tu istu temu ponovio je i 29. travnja, ovaj put na engleskom jeziku, na Sveučilištu Macquarie; treće predavanje, također na engleskom, održao je na Institutu za međunarodne studije UTS sveučlišta u Sydneyu na temu „Zemlja koja je htjela biti: povijest i sadašnjost Hrvatske“ (A Country that Wanted to be: The Past and the Present of Croatia).

O drugim brojnim projektima Zaklade u hrvatskoj i široj australskoj zajednici, uključujući njezin udio i sudjelovanje u australskom projektu Languages of the World, dalo bi se puno više reći i napisati, što ćemo jednoga dana, nadamo se, i učiniti. No i ovaj mali „izlet“ dobronamjernima kaže dosta!

„VEČERI HRVATSKE SOLIDARNOSTI“

U skladu sa svojim svrhama Zaklada je kao benevolentna udruga hrvatske zajednice priređivala različite kulturno-zabavne i obrazovne manifestacije u hrvatskoj zajednici: seminare, predavanja, radionice, „večeri hrvatske solidarnosti“ i, kako već rekosmo, sudjelovala je u brojnim projektima hrvatske zajednice. Zakladine „večeri hrvatske solidarnosti“ iz osamdesetih i devedesetih godina zavrjeđuju posebnu pozornost.

Čini mi se da su upravo te „večeri hrvatske solidarnosti“ – kako ih je tada divno osmislio jedan vrijedni član Upravnog odbora Zaklade – bile jedan od najučinkovitijih projekata Zaklade što se tiče njezine prisutnosti u hrvatskoj zajednici.  Danas bismo te večeri, s ove odmakle distance,  mogli nazvati večerima hrvatskog zbližavanja, druženja, zajedništva i prijateljstva uz zabavu i veselje.

U središtu svih tih večeri, po svim dijelovima hrvatske zajednice, bila je uvijek hrvatska materinska riječ. Na to okupljanje hrvatske solidarnosti znalo je dolaziti između petsto do tisuću ljudi, hrvatskih domoljuba tada u najboljoj ljudskoj dobi i snazi. Ovdje prenosimo u izvornom obliku i pismu dio raspoloženja s jedne takve „Večeri hrvatske solidarnosti“ održane u lipnju mjesecu 1989. u Hrvatskom klubu „Kralj Tomslav“ upućeno tadašnjem Saboru S. R. Hrvatske i Uredništvu „JEZIKA“ časopisa za kulturu hrvatskoga književnog jezika u ono vrijeme polemike o tome kako formulirati odredbu o hrvatskom jeziku u Ustavu S. R. Hrvatske.[18] Hrvati Australije nisu nikad imali takvih problema i nikad nije bilo u pitanju kako će i kojim imenom nazvati svoj hrvatski jezik što se najbolje vidi iz upućenih pisama Predsjedništvu Sabora S. R. Hrvatske i Uredništvu časopisa „JEZIK“:

HRVATSKA ZNANSTVENA ZAKLADA U AUSTRALIJI

Sydney, 17. lipnja 1989.

P. n.

Predsjedništvo

SABORA S.R. HRVATSKE

Zagreb

Sa „VEČERI HRVATSKE SOLIDARNOSTI 1989“, na koju nas je okupila briga za očuvanje i napredak studija kroatistike na sydneyskom Sveučilištu Macquarie, svjesni da je „jezik duša naroda“ i ponosni na na davnu odluku Hrvatskoga sabora (1847) kojom je hrvatski postao diplomatičkim, a nedugo zatim (1861) i jedinim nastavnim jezikom slavnoga Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu:

Mi, Hrvati Australije, iseljeni iz Domovine, ali ne i odsječeni od Domovinskog stabla, u raspravi o imenu hrvatskoga jezika stojimo kao jedan iza Instituta za jezik, hrvatskih jezikoslovaca, književnika i domovinske javnosti, a čvrsto se nadamo da će i Sabor, vjeran časnim saborskim tradicijama, učiniti tako te u novom Ustavu sačuvati narodno ime materinskoga hrvatskoga jezika!

Uredništvo

„JEZIKA“

časopisa za kulturu hrvatskoga književnog jezika

Zagreb

Cijenjeni Naslove!

Gornji tekst je peticija za očuvanje nacionalnog imena hrvatskoga jezika u budućem Ustavu Socijalističke Republike Hrvatske.

Peticiju je potpisalo 894 (slovima: osamsto devedeset i četvero) hrvatskih iseljenika što se navedenog datuma nađoše na „večeri hrvatske solidarnosti 1989“. To je tek manji dio (otprilike jedna desetina) onih koji su, točno prije deset godina 1979), svome materinskom hrvatskom jeziku, tome najvećem blagu koje su ponijeli iz Domovine, izborili status jezika australske zajednice (Community Language) pa je otada hrvatski jezik školski i maturalni predmet u mnogim australskim državnim školama, a od godine 1983. predaje se i na jednom sydneyskom sveučilištu (Macquarie University). Ovu obavijest šaljemo i Vašem Uredništvu, jer smatramo da je pravo da se i u domovinskim sredstvima priopćivanja nađe ova lijepa vijest o Iseljenoj Hrvatskoj.

Uz pozdrav i poštovanje,

Prof. Luka Budak                                             Prof. Gracian B. Biršić

Sveučilište Macquarie, Sydney                       Sveučilište Macquarie, Sydney

Predsjednik HZ Zaklade                                  Potpredsjednik HZ Zaklade

HUMANITARNA POMOĆ HRVATSKOJ U VRIJEME AGRESIJE

Ovo iskazivanje i odavanje priznanja Zakladi hrvatskih studija uz njezinu 30. obljetnicu uspješne djelatnosti i dostignuća ne bi bilo potpuno da se bar letimično ne osvrnemo i ne dotaknemo njezine uloge i svakojake pomoći Domovini Hrvatskoj i Hrvatima u Bosni i Hercegovini u vrijeme velikosrpske agresije na ove dvije zemlje. Prvo što treba ovdje naglasiti jest da je Zaklada zamrznula sve svoje uobičajene aktivnosti pune četiri godine. Dužnosnici i djelatnici Zaklade – osim što su bili među najaktivnijim članovima hrvatske zajednice u Australiji što se australskih medija tiče, kojima su neprestano i na razne načine razjašnjavali i rasvjetljivali prave uzroke rata na tlu Hrvatske i Bosne i Hercegovine, pobijali mitove i laži agresora lansirane u svijet, ‘otvarali oči’ onima koji su pisali i govorili o „građanskom ratu“ na tlu ove dvije države – bili su angažirani u dvije udruge hrvatske zajednice u Sydneyu,[19] koje su uza sva druga hrvatska, društva, klubove, udruge i organizacije u Australiji i cijeloj hrvatskoj dijaspori dali Domovini Hrvatskoj neprocjenjivu humanitarnu i svaku inu potporu.

Udruga Australian Croatian Aid djelovala je iz prostorija goleme zgrade/skladišta koju su joj dali besplatno na upotrebu za prikupljanje i slanje humanitarne pomoći Hrvatskoj dvojica braće, hrvatskih poduzetnika, u sydneyskoj četvrti Wetherill Park. Tu su svakodnevno dolazili i donosili raznu humanitarnu pomoć desetci i stotine hrvatskih domoljuba, Australaca dobre volje te hrvatskih i australskih tvrtki i poduzetništava. Kada je 1993. u Australiju došao u pastoralni posjet Hrvatima blagopokojni kardinal dr. Franjo Kuharić sa svojim osobnim tajnikom i ravnateljem Hrvatske inozemne pastve mons. Vladimirom Stankovićem, onda su posjetili i blagoslovili djelatnosti i napore ove benevolentne hrvatske udruge kazavši da ovakvu vrstu i organizaciju humanitarne pomoći nisu vidjeli kamo i kuda su god prošli hrvatskom dijasporom. Njihove riječi i njihov ‘blagoslov’ bila je još veća motivacija svima nama okupljenima oko udruge Australian Croatian Aid.

I kad smo već na iskazivanju i odavanju priznanja Zakladi ovdje moramo spomenuti bar još jedan poseban humanitarni projekt kojim smo spoznaju o agresiji na Hrvatsku i time sve Australce, bez obzira na njihovo etničko podrijetlo, poticali na humanitarnu pomoć Hrvatskoj. Bio je to projekt Croatia BAND-AID sa svoje dvije pjesme, jedan na engleskom: „To love is to set free,“[20] a druga na hrvatskom: „Za cijeli svijet.“[21] Zajedno za slobodu i glazbu našli su se u Sydneyu u Australiji hrvatski estradni umjetnici, australski i hrvatski glazbenici i drugi ljudi sluha i smisla za pjesmu i glazbu: Robert Ardas, Kemal i Efrem Bungurić, Meri Cetinić, Šimun Šito Ćorić, Michael Dal Bianco, Miro Dolenc, Jane Kemp, Peter Nothcote, Maurice Palumbo, Patricia Richardson, Andy Thompson, Alberto Vengoa, Dražen Žanko i mnogi drugi. I za nešto manje od tri tjedna na australskim radio postajama, na hrvatskim radio programima i u australskim domovima odjekivale su riječi ovih divnih pjesama.

Tekst i glazbu za ove dvije pjesme napisao je fra Šimun Šito Ćorić, obrađivač i glazbeni producent: Dražen Žanko, poslovodni producent: Luka Budak, daljinski publicitet i menadžment: Julie Miličević, slika i koncept: Diana Tahija, dizajn: Zlata Creative Deezign i na kraju, ono bez čega se ne može, sponzor: Zaklada hrvatskih studija!

ZAKLJUČAK

O Zakladi hrvatskih studija nije do sada bilo nekog ozbiljnijeg i podrobnijeg osvrta. Zaklada se spominje tu i tamo tek marginalno u nekim osvrtima i pisanjima o životu i povijesti Hrvata u Australiji, Hrvatskim školama, Hrvatskim studijima itd., u drugima ona se uopće ne spominje čak ni marginalno, kao da je uopće nema, kao da ne postoji, u trećima tek onako kako je netko čuo od nekoga ili kako je netko nekomu o Zakladi nešto rekao u nekoj romantično sentimentalnoj prigodi, ili u nekom kuloarskom ambijentu. Dakle, nije bilo pokušaja da se bar donekle hrvatskoj javnosti predstavi Zaklada u svome pravom svjetlu kao i sve ono zašto je ona utemeljena, čemu služi i što je postigla u svojih trideset godina bivstovanja.

Ovo je, bar koliko je meni poznato, prvi takav pokušaj. Namjerno kažem pokušaj, jer ni ovo nije iscrpan i cjelovit prikaz kulturno-dobrotvorne udruge koja je toliko dobra, i više od toga,  uspjela postići i ostvariti u proteklih trideset godina. Ovo je moj osobni „homage,“ moje osobno odavanje priznanja, Zakladi i svim ljudima koji su dragovoljno u njoj djelovali i bili dužnosnici u njezinu Upravnom odboru, jer sam u njoj, kako bi jedan hrvatski pjesnik rekao, vijek svoj proveo. Upravo stoga izvrsno znam i poznajem sve njezine dobre i slabe strane. Srećom, njezine dobre strane su kudikamo nadjačale one slabe pa i stoga dugujem posebnu zahvalnost svim onim hrvatskim domoljubima koji su prepoznali njezino djelo i koji joj daju svoju potporu tri puna desetljeća!

Dakle, svoj osvrt o 30. obljetnici Zaklade pišem kao kroničar, a ne kao junak svog vremena. I stoga „zadirem“ u pojedinosti i podrobnosti do sada nepoznate široj javnosti, ali odmah ističem da je ovo tek početak, jedva načeta tema. Jedno, međutim, želim ovdje ponoviti i naglasiti tako da nikad o tome ne bude dvojbe. Zaklada hrvatskih studija djelo je svih državotvornih Hrvatica i Hrvata, hrvatskih društava, hrvatskih klubova, hrvatskih vjerskih ustanova i svih inih hrvatskih udruga u Australiji kojima su hrvatski jezik, hrvatska kulturna i povijesna baština i san o slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj bili glavna, a u nekim slučajevima čak i jedina, životna preokupacija.

SUMMARY IN ENGLISH

It was thirty years in August 2014 since the Croatians in Australia founded the Croatian Studies Foundation. The Foundation was established with the purpose of providing financial support for the study of the Croatian language, Croatian literature and Croatian culture at Macquarie University in Sydney, as well as to promote the learning and teaching of the Croatian language in Australia and possibly New Zealand. Today, thirty years later, we can comfortably say that the Foundation is successfully completing its business and in accordance with its goals and purposes established three decades ago. If it was not for the Foundation, it is almost certain that today there would be no study of the Croatian language and no Croatian Studies Centre.

In addition to its primary purpose of fundraising and financial support of the study of Croatian language, literature and culture in the late 1980s and early 1990s, and then of the Croatian Studies Centre from 1994 onwards, the Foundation over the past 30 years has grown into one of the largest and most influential Croatian institutions in this country/continent. The Foundation has become a bearer of cultural and social life of the Croatian community in a different way and at a special level. In addition, the Foundation has all this time persistently and successfully spoken out for recognition of identity of the Croatian language and Croatian identity in general, and often dealt with the denying of negative and inaccurate information about the Croatian language, Croatia and Croatians that have been – albeit presently somewhat less frequent than previously – appearing in Australian media.

---

[1] Upravo dok ovo pišem pred sobom imam intervju Tomislava Berama, predsjednika Hrvatskog međudruštvenog odbora u Sydneyu, u sydneyskom tjedniku Boka Cro Press od 22. listopada 2014. u kojemu, među ostalim, gospodin Beram doziva i evocira svoja sjećanja i zasluge svoje udruge na zbivanja tog vremena. O doprinosu i zaslugama Međudruštvenog odbora, i drugim domoljubnim hrvatskim udrugama, već sam u više navrata i na više mjesta pisao i izrazio svoju zahvalnost za njihova domoljubna djela i dobro promišljene poteze u borbi za hrvatske ideale općenito pa to činim i ovdje. Neka i dalje Međudruštveni odbor, i sve ostale hrvatske domoljubne udruge i društva diljem cijeloga svijeta, nastave  marljivo i uspješno djelovati na očuvanju naše bogate hrvatske kulturne baštine. Težimo tomu da budemo uzor i primjer drugima, ali i učimo od drugih, dakle, samo naprijed učinkovitim, konkretnim i korektnim djelatnostima. Široko nam i plodonosno budi ovo naše globalno polje!

[2] O tome tko su bili ključni ljudi u ove dvije obrazovne udruge hrvatske zajednice već sam ranije pisao, međutim to je toliko važno i bitno pa nije naodmet to ponoviti i ovdje. Prvi dužnosnici SOHEŠ-a bili su: Boris Dugi, predsjednik; pok. Zorislav Šimundža, dopredsjednik (kasnije predsjednik); Irena Šmit, tajnica i Marko Vujević, rizničar. U Australiju 1978. godine na dušobrižničku dužnost dolazi fra Gracijan Biršić i neposredno nakon dolaska postaje član Upravnog odbora SOHEŠ-a, postaje njegov glavni savjetnik i uključuje se u provedbu i oživotvorenje svih zamisli i inicijativa SOHEŠ-a. Fra Gracijan je poticatelj na učinkovitu djelatnost, on je „duša“ SOHEŠ-ovih dalekosežnih projekata i spiritusrektor ove hrvatske obrazovne udruge. 

Prema korespondenciji zaprimljenoj od pok. Artura Nalisa, uspjeh sydneyskih Hrvata dao je snažan poticaj Hrvatima Viktorije okupljenima oko Hrvatske etničke škole u Melbourneu pa su oni u kolovozu 1978. počeli lobirati članove parlamenta za prizna(va)nje hrvatskoga jezika u Viktoriji. Na poticaj Hrvatske etničke  škole osnovan je Institut za hrvatski jezik u veljači 1978. godine. Institut je nastavio lobiranje za priznavanje hrvatskoga kao samobitnoga i samostojnoga jezika multikultur(al)ne zajednice u Viktoriji i u tome uspio. Prizna(va)njem povijesnog imena i samobitnosti hrvatskome jeziku djelatnosti i aktivnost Instituta ne prestaju, one traju duže od tri cijela desetljeća, sve do smrti gospodina Artura Nalisa 2014. Ovdje mu želim izraziti dužnu zahvalnost za sve njegove napore i za sva njegova plemenita djela na putu do prizna(va)nja pa onda na „mopping-up operaciji,“ kako ju je on sam nazvao, koja je trajala do konca njegova ovozemaljskog života.

[3]Zanimljivija i po mnogo čemu živahnija i žustrija rasprava, a na trenutke  čak i na granici polemike, o tome tko je najzaslužniji i tko je zapravo najviše pridonio priznavanju hrvatskoga jezika u saveznoj državi Viktoriji, vodila se u prostorijama Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Melbourneu uz nazočnost generalnoga konzula gospodina Željka Šikića te uglednog novinara gospodina Mate Bašića. Sudionici rasprave bila su četvorica uglednih djelatnika hrvatske zajednice u Viktoriji: pok. Artur Nalis, Jozo Pavlović, Mato Tkalčević i Sergio Marušić. Sučeljavanje i argumente u raspravi četvorice uglednika vjerodostojno je u nastavcima prenio i objavio gospodin M. Bašić u pet brojeva melbournškoga Hrvatskog vjesnika (U brojevima od 24. ožujka, 31. ožujka, 7. travnja, 14. travnja i 21. travnja 2000.).

O prizna(va)nju hrvatskog jezika u Australiji i o Hrvatskim studijima Sveučilišta Macquarie čitatelji mogu naći više informacija  u mojim člancima „Dva povijesna projekta australskih Hrvata“ u Hrvatskom iseljeničkom zborniku (2013), str. 241-252; u članku „Hrvatski vizionari priznanja materinskoga jezika“ u Hrvatskom iseljeničkom zborniku (2009), str. 115-126 i u članku „Najstariji izvandomovinski studij, uz 25. obljetnicu Hrvatskih studija na Sveučilištu Macquarie u Sydneyu“ u Croatian Studies Review (2008), str. 177-184.

[4]Studij hrvatskoga jezika, i drugih jezika zajednice – poljskog, makedonskog i srpskog – potpomogla je u početku savezna vlada Australije trogodišnjom potporom u sklopu programa podrške jezicima zajednica. Međutim, već na samome početku bilo nam je izričito rečeno da će brigu o jezicima zajednice, poslije isteka državne potpore, morati preuzeti same etničke zajednice, zapravo njihove zaklade – koje bi te zajednice trebale osnovati specifično za ovu svrhu – ako im je stalo do toga da njihovi jezici o(p)stanu kao nastavni sveučilišni predmeti na duži rok na ovom sveučilištu.

O tome kako je Australska savezna vada odlučila pružiti potporu ovoj skupini jezika zajednice, kao i o još nekim zanimljivim pojedinostima iz onog ranog razdoblja, podrobnije u članku Halyne Koscharsky i Aleksndra Pavkovića u Australian Slavonic and East European Studies Vol 19, Nos. 1-2 („Slavonic Studies at Macquarie University 1983-1998: An Experiment in Migrant Language Maintenance“, 2005; 149-162).

[5] Pismo datirano 16. srpnja 1983. i pohranjeno Arhivu Zaklade hrvatskih studija u Centru hrvatskih studija Sveučilišta Macquarie.

[6]Od početka pa sve do 2011. godine Zaklada je službeno nosila naziv Hrvatska znantsvena zaklada (HZZ) i tako je još i danas poznata, 30 godina kasnije, u pamćenju brojnih svojih članova i podupiratelja diljem Australije. O tome zašto je engleska verzija imena Croatian Studies Foundation dobila u slobodnom prijevodu naziv Hrvatska znanstvena zaklada dalo bi se mnogo toga ovdje navesti i napisati, ali ako kažemo da smo joj htjeli dati naziv da bude što dalje od svakodnevne tadašnje politike a što bliže znanosti, obrazovanju i kulturi bit će sasvim dostatno. Budući da smo je u prijevodu nazvali Hrvatska znanstevna zaklada često je na svečanim prigodama, kojih je bilo u izobilju osamdesetih godina 20. stoljeća, bila nazivana i Croatian Scientific Foundation!

Neke izmjene u izvorne terminologije i načela Zaklade, uključujući i njezino ime, bile su odobrene na Izvanrednoj sjednici članova 15. svibnja 2011. godine. Dvije ključne promjene bile su: (1) promjena hrvatskoga naziva udruge sa Hrvatska znanstvena zaklada za Australiju i Novi Zeland u Zaklada hrvatskih studija za Australiju i (2) proširenje svrhe Zaklade (Arhiv Zaklade hrvatskih studija pohranjen u Centru hrvatskih studija Sveučilišta Macquarie).  

[7]Uz pomoć odvjetničke tvrkte Dawson Waldron u Sydneyu uslijedila je registracija Zaklade u državi New South Wales prema Zakonu inkorporiranih udruga iz 1984. godine te dobivanje statusa dobrotvorne ili benevolentne ustanove za potrebe obrazovanja dvije ili tri godine kasnije. U praksi to znači da je svaka donacija Zakladi u iznosu od dva dolara ili više oslobođena poreza kao i to da je Zaklada pod strogim nadzorom australske udruge Australian Securities and Investments Commission (ASIC); ASIC je neovisna nevladina institucija koja je svojevrsni Regulator australskih korporacijskih, tržišnih i financijskih usluga, ona pridonosi australskom gospodarskom  ugledu i dobrobiti vodeći brigu o tome da australska financijska tržišta budu fer i transparentna.

[8] Ovdje namjerno ne dijelim hrvatske klubove i hrvatska društva na one koji su u samome početku prigrlili ideju Zaklade hrvatskih studija i one hrvatske klubove i društava koji su to učinili nešto kasnije. Već sam podvukao na više mjesta da je Zaklada hrvatskih studija projekt državotvornih Hrvata i državotvornih hrvatskih društava i udruga. To ne smije i neće nikad doći u pitanje. Moje je stajalište, međutim, bilo tada, a takvo je i danas, da hrvatska materinska riječ jednako pripada svim Hrvatima bez obzira na njihovu ideološku opredijeljenost i orijentaciju, neznanje ili ignoranciju, vjersku pripadnost itd. Čvrsto držim, i tome neprekidno težim,  da se mi Hrvati već jednom moramo izdići iznad svojih političkih i inih razlika, posebno kad se radi o našoj bogatoj hrvatskoj kulturi i bogatoj povijesnoj baštini u središtu kojih je naša hrvatska materinska riječ. Ovdje nema mjesta podjelama, svima nam je jasno da ih je i tako previše, te nas ne vode prema nacionalnom i općem dobru; krajnje je vrijeme da se solidariziramo i čvrsto vežemo onim poveznicama hrvatskog narodnosnog bića koje na zbližuju i ujedinjuju!

[9] Iza svakog katoličkog centra u zagradi navodimo ime dušobrižnika i voditelja HKC-a. To je veoma važno jer bez njihova angažmana Zaklada ne bi nikad tako uspješno stasala i bila postavljena na čvrste temelje. Ovdje također moramo spomenuti i istaknuti posebnu volju i entuzijazam  pok. fra Mate Bonića, fra Gracijana Biršića, fra Vladimira Novaka i pok. vlč. Stjepana Gnječa. Svi su oni velikodušno prihvatili osnivanje Zaklade, davali joj svoju podršku i potporu  i poticali svoje vjernike da se učlane u Zakladu  i da joj daju novčanu potporu u svojim mogućnostima. 

Pokojni fra Mato Bonić se čak upisao na studij hrvatskoga 1983. „samo da  nas bude više.“

Fra Gracijan je bio višegodišnji dužnosnik u Zakladi, vršio je funkcije tajnika i dopredsjednika Zaklade. Osim toga, u svome centru u St John’s Parku svake je godine jednu nedjelju u godini proglašavao „Nedjeljom hrvatskoga jezika“ i te nedjelje milostinja prikupljena na svetim misama išla je u Zakladu za potporu hrvatskome jeziku. Na žalost fra Gracijanovim odlaskom iz Hrvatskog katoličkog centra u St John’s Parku ova je plemenita i svake hvalevrijedna praksa prestala. Što je još gore poslije fra Gracijanova napuštanja funkcije u ovom katoličkom centru promidžba Zaklade i njezinih svrha nije bila dopuštena, a taj „embargo“ je još i danas na snazi.

Fra Vlado Novak također je vršio dužnost dopredsjednika Zaklade i bio njezin „godišnji sponzor“ kad je god bio u mogućnosti. Pokojni vlč. Stjepan Gnječ, iz Hrvatskog katoličkog centra u  Geelongu, ostao je vjeran i odan Zakladi do konca svog života. I on je davao svoju potporu Zakladi svih trideset godina i bio među prvima koji su promovirali njezine svrhe i projekte.

Ovoj „starijoj“ generaciji hrvatskih dušobrižnika u Australiji moramo dodati i dvojicu mlađih, koji su po par godina bili dužnosnici u Zakladi i koji su promicali njezine svrhe, a to su fra Ivo Tadić i pok. Andre Matoč obojica iz Hrvatskog katoličkog centra u Wollongongu. Osim ove dvojice, novi i mlađi naraštaji hrvatskih dušobrižnika na žalost ne pokazuju ni približno, a ponegdje nimalo, volje i entuzijazma koje je prema Zakladi i očuvanju hrvatskoga jezika pokazivala „starija“ generacija hrvatskih dušobrižnika.  

[10] Ovdje smo ilustracije radi imali namjeru spomenuti samo nekoliko interventnih primjera takvih slučajeva pisca ovih redaka dok je bi predsjednik Zaklade,  ali to ovdje neće biti moguće jer za sve to ne bi bilo mjesta ni u podebljoj knjizi!

[11] Adaptirano iz članka prof. fra Gracijana Biršića „Simbol Hrvatske znanstvene zaklade“ (Croatian Studies Foundation Newsletter, No.1, October 1984 / Bilten Hrvatske znanstvene zaklade, Br. 1, Listopad 1984.).

[12] Te predivne Ivaniševićeve stihove preveli smo na engleski kako bismo našim australskim prijateljima i sugrađanima što stvarnije i jednostavnije dočarali što nama Hrvatima znači hrvatska materinska riječ: CROATIA: Neither, are the hills, Nor valleys, or rivers, or the sea, Neither the clouds, Nor the rain, neither is the snow, My Croatia, For Croatia is not land, rock or water, Croatia is the word I leaned from my mother, And much deeper than word can express, And that deeper binds me to Croatia, Croatian with Croatia, With her suffering, With laughter and hope, Binds me with people, So as a Croatian I am a brother of all people. And wherever I go Croatia is with me.

[13] Uz „fundraisnig“ na samoj svečanosti u Regent hotelu ovdje treba spomenuti i doprinos Programa na hrvatskom jeziku SBS Radija koji je tada vodila i uređivala gđa Vesna Lušić; na 20 telefonskih linija telefone je odgovaralo cijela dva sata dvadeset volontera – hrvatski studenati, članaovi Zaklade i ljudi dobre volje iz hrvatske zajednice – dok su gosti i sudionici skupa neperkidno govorili o značaju hrvatske materinske riječi kroz hrvatsku povijset. Program na hrvatskom jeziku SBS Radija je to omogućuio još dva puta kasnije, oba puta uz dobru volju urednice programa Nataše Talmacs i njezine kolegice Ivane Bačić-Serdarević.

[14] Sudionici ovog povijesnog skupa ubilježili su svoje dojmove i svoje posvete organizatoru ovog jednotjednog skupa u Sydneyu na dva različita mjesta:  između 7. i 18. listopada: 25 dojmova o skupu  upisano je u posebnu knjižicu dojmova između 7. i 10. listopada, a 10 posveta s dojmovima o simpoziju u knjigu Josipa Horvata sa znakovitim naslovom „Živjeti u Hrvatskoj, Zapisci iz nepovrata 1900-1941 (Zagreb: SNL, 1984)  između 17. i 18. listopada. O raščlambi i značaju ovih dojmova u vremenu i prostoru u kojemu su izrečeni i zapisani bit će još usmenih i pismenih osvrta.

[15] Kad su se gosti „Pučkog sveučilišta“ jednom našli u Australiji, na poziv Zaklade –  uz cjelovit aranžman i organizaciju  njihova  dolaska u Australiju i boravka i angažmana u njoj, što nije mala stvar ma s kojeg god gledišta na to motrili!  – oni su gostovali i držali javna predavanja u svim većim gradovima gdje žive Hrvati. To, međutim, nikad i nigdje nije javno izrečeno i napisano pa onda ispada kao da su sve to radile neke druge udruge i društva, pa i pojedinci, koji su to zapravo vješto iskorištavali u svoje osobne svrhe i za svoj osobni interes. Dobar primjer ovome nalazimo u knjizi gospodina F. Lovokovića „Povijest hrvatskih zajednica“ gdje navodi imena brojnih gostiju ali rijetko, ili nikako, nigdje ne spominje kako su došli u Australiju i tko ih je onamo pozvao!

[16] Vrijeme je, čini se, da se opet vratimo svemu onome što smo tako dobro,djelotvorno i razumno radili  do uspostave hrvatske neovisnosti i za vrijeme Domovinskog rata, onome što nas zbližava i primiče jedne drugima a ne raslojava i ne razjedinjuje hrvatsko nacionalno biće i tkivo. Sve nam to opet treba, samo na nešto drukčijim, ravnopravnijim i korektnijim osnovama, posebno  u odnosu na Domovinu Hrvatsku, a u tom povratku „dobrim starim vremenima“ ima opet mjesta i za tribinu „Pučkog sveučilišta“ za koju ću se osobno založiti da se ponovno oživotvori, reaktivira i nastavi djelovati tamo gdje je stala devedesetih godina. 

[17] Kako sam već ranije spomenuo  Zaklada je svoje domovinske goste, po već nekom uhodanom običaju i praksi, slala i u druge hrvatske zajednice u većim australskim gradovima pa smo tako i profesora  Krištu angažirali da, kad je već tu, održi predavanja hrvatskim zajednicama u Melbourneu, Canberri i Adelaideu.

[18] Oba priopćenja s „Večeri hrvatske solidarnosti“ kasnije su objavljena u knjizu akademika Stjepana Babića „Hrvatski jezik u političkom vrtlogu“ (Zagreb, 1990), str. 266-267.

[19] Riječ je ovdje o humanitarnoj udruzi Australian Croatian Aid, koju je sa svojim suradnicima i ljudima dobre volje u Sydneyu osnovao i registrirao pisac ovih redaka, i o Australian Croatian Community Councilu (kasnije Croatian Australian Community Council), udruge zajednice u kojoj je bio čelni čovjek skoro punih dvadeset godina i koja je u lobiranju za hrvatske interese kao i za priznanje neovisnosti, samostalnosti i suvereniteta Hrvatske odigrala jednu od ključnih uloga. O ulogama i postignućima ove dvije udruge hrvatske zajednice trebat će jednoga dana  posebno pisati jer je njihov učinak bio neprocjenjiv, ponekad je čak i premašivao ljudske napore. Zasigurno i bez dvojbe ovdje moramo spomenuti i izraziti svoju duboku zahvalnost bračnom paru Milki i Đuri Vida koji su praktično živjeli u našem skladištu, pok. Toniju Hećimoviću, neumornom djelatniku i hrvatskom domoljubu, gosp. Anti Beljanu na njegovu svekolikom doprinosu i desecima drugih hrvatskih domoljuba koji su nesebično davali svoj trud i svoju pomoć tijekom cijelog Domovinskog rata. Zahvaljujući svima njima iz ovog je skladišta u Hrvatsku i BiH otišlo nešto više od pet milijuna australskih dolara humanitarne pomoći. U Croatian Australian Community Councilu pak moram naglasiti napore i djelatnost gosp. Neda Marunčića, posebno u odnosu na lobiranje za priznanje hrvatske neovisnosti kod Australske savezne vlade. Također, ništa manje nije  značajno naglasiti i to da je ova hrvatska udruga priskočila u pomoć Ministarstvu zdravstva odmah u startu agresije šaljući sanitetsku pomoć prvim hrvatskim ranjenicima kao i financijsku potporu za vrijeme Domovinskog rata koja se kreće oko pola milijuna australskih dolara. Ali, kako već rekoh, o doprinosima, humanitarnoj pomoći i financijskoj potpori ACA-a i CACC-a trebat će se posebno osvrnuti da se zna i da ne padne u zaborav!  

[20] Help set free my country, help my homeland, help peace and freedom in the whole world! Help set free my country, help Croatia Land, Help peace and freedom in the whole world! Now I’m searching for the golden valleys, For swinging olive trees in the eyes of the sea. But Lord, my fields, my dreams, my wishes, All are turning into leaden flames. Help set free my country… O Lord, I did what I could, and my friends, too; But still I’m kneeling in front of you. And long ago you made me believe: To love somebody i s to set her free! Help set free my country…

[21] U dobru daj nam, Bože, živjeti i mrijet, slobodu daj i mir za cijeli svijet! Za Hrvatsku, Bože, živjeti i mrijet, slobodu daj i mir za cijeli svijet! Ti što jutrom zemlji boje vraćaš, za slobodu, reče, da rođeni smo svi. O ti, što svaku muku shvaćaš, Tebi dižem ruke i svoj glas: U dobru daj nam, Bože… „Pjesma je da kažem“, ne da skrivam, ko proljeća za cvatje, ne za smrtni let. Moj narod od zla spasi, čuvaj, krvav oblak prijeti iznad nas! U dobru daj nam, Bože…