HRVATSKA KULTURNA ZAKLADA

ODRŽAN VI. SVJETSKI FESTIVAL HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI od 15. do 17. studenoga 2024., u Društvu hrvatskih književnika, Matici hrvatskoj, Hrvatskoj matici iseljenika i Staroj školi u Svetom Križu Začretje

I prošle,  2024. godine, Svjetski festival hrvatske književnosti održan  je uspješno,  a sudionici VI. Svjetskog festivala hrvatske književnosti bili su:

Marijana Dokoza, Njemačka; Adolf Polegubić, Njemačka, Ružica Kanitz, Njemačka,

Fra Jozo Župić, Njemačka;

akademik Nikola Benčić, Gradišće, Austrija, Petar Tyran, Gradišće, Austrija, Robert Hajszan, Gradišće, Austrija, Herbert Gassner, Gradišće, Austrija;

Gabriele Blascetta/ Francesca Sammartino, Molise/Gradišće, Italija/Austrija;

dr. sc. fra Šimun Šito Ćorić, Švicarska (radom);

dr. sc. Hrvojka Mihanović Salopek, Hrvatska, dr. sc. Sanja Vulić,

dr. sc. Milan Bošnjak, Hrvatska, Stjepan Šešelj, Đuro Vidmarović… Hrvatska;

Fra Luka Marković, BiH, Ivan Baković, BiH

Donosimo dijelove članka, osvrta na rad VI. SVJETSKOG FESTIVALA HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI, hrvatske književnice i novinarke iz Njemačke – Marijane Dokoze:

Povezivanje hrvatskih književnika s matičnom domovinom

„Svjetski festival hrvatske književnosti u organizaciji Hrvatske kulturne zaklade na čelu sa Stjepanom Šešeljem i u suradnji s Maticom hrvatskom, Hrvatskom maticom iseljenika i Društvom hrvatskih književnika, ističe se kao ključna manifestacija za povezivanje hrvatskih književnika iz domovine i iseljeništva, s ciljem jačanja veza između matične književnosti i kultura zajednica u kojima ti autori žive. Šesti po redu Festival održan je sredinom studenoga u Zagrebu, uz dodatne programe u Svetom Križu Začretju u Krapinsko-zagorskoj županiji.

Glavne teme festivala uključivale su izazove s kojima se susreću hrvatski književnici u inozemstvu, njihovu povezanost s Hrvatskom te mogućnosti za daljnju suradnju. Na događanju su sudjelovali književnici i stručnjaci iz zemalja njemačkog govornog područja, Gradišća (Austrija), Italije i Švicarske, a program je obuhvaćao rasprave,  predstavljanje književnih radova i kulturne razmjene između Hrvatske i njezina iseljeništva. Tradicionalno, festival je posvećen i sjećanju na žrtve Vukovara i Škabrnje, čime povezuje književnost s važnim povijesnim temama i domoljubnim vrijednostima, naglašavajući njihovu važnost.

Važnost kulturne razmjene

Državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas govorio je o važnosti hrvatskog jezika kao identitetske odrednice te o ulozi festivala u promicanju hrvatskog identiteta.

Ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Mijo Marić podsjetio je na važnost književnika u očuvanju identiteta, naglašavajući da oni nisu samo nositelji jezika, nego i kulturnih vrijednosti. Milan Bošnjak, savjetnik za pitanja hrvatske nacionalne manjine, istaknuo je važnost uloge književnika koji djeluju izvan Hrvatske, ističući njihov doprinos u kulturnom razvoju. „Važno je znati da su sve kulture u kontaktu i da zatvorenost u jedan kulturni krug nužno vodi do zatvaranja razvoja neke kulture. Ako je komunikacija jednostrana, to se može smatrati negativnom komunikacijom, pri čemu se kulturna svojstva jedne kulture nameću onoj drugoj kulturi“, rekao je Bošnjak.

Pritom je istaknuo kako književnici koji djeluju izvan Hrvatske obavljaju možda i najvažniju ulogu književno-kulturne razmjene zato što je njihova pozicija na toj granici. „Oni participiraju u barem dvjema kulturama, a često u više njih i daje doprinos barem dvjema kulturama“, smatra Bošnjak.

Festival je okupio brojna imena poput Nikole Benčića, Petra Tyrana, Roberta Hajszana, Herberta Gassnera, Gabriele Blascette, Francesce Sammartino, Vesne Ljubić Sammartino, Ivana Bakovića i fra Luke Markovića.

Hrvatsko nakladništvo u Njemačkoj

Kao književnica i urednica njemačkog portala za Hrvate Fenix, magazina čije su knjige, osim na hrvatskom, objavljene i na njemačkom i engleskom jeziku istaknula sam problem s izdavanjem književnih djela, naglašavajući da se mnogim autorima nije lako povezati se s matičnom domovinom.

Istaknula sam da se često u Hrvatskoj stvara dojam da hrvatski pisci koji žive i stvaraju u Njemačkoj imaju veće mogućnosti nego oni u domovini. Međutim, stvarnost je drugačija. Premda se čini da su nam svijet i prilike zahvaljujući internetu bliži nego ikada, uvriježeno je mišljenje da su financijske mogućnosti u inozemstvu bolje, pa samim time i pristup izdavanju knjiga lak. Primjerice, objavila sam osam knjiga, među kojima je roman na njemačkom jeziku Die Stimme (Glas) te roman Njegova žena, koji je preveden na engleski jezik i nalazi se na američkom tržištu, a u tijeku je prijevod na talijanski jezik. Uspjeh nije rezultat mjesta gdje stvarate, već vjere u vlastiti rad i podrške onih koji prepoznaju vrijednost vaše priče, a u ovom slučaju su to bili moji izdavači koji su vjerovali u mene više nego ja sama. Puno je autora u hrvatskom iseljeništvu, a vjerujem i u domovini, talentiranih autora čiji glas se ne čuje jer nemaju podršku. Stoga su događaji kao što je ovaj festival od iznimnog značenja jer su potrebni kako bi se glas književnika čuo i u domovini.

Fra Luka Marković, franjevac i autor više knjiga iz filozofije, povijesti i religijskih znanosti na hrvatskom i njemačkom jeziku govorio je o svojim djelima. Njegova knjiga Entfremdung und Aufhebung der Entfremdung bei Karl Marx und der Praxis-Gruppe često je citirana na njemačkom i engleskom. Privukla je pažnju, jer je izdana u vrijeme velikih  previranja u Europi.

„Sve je upućivalo na propast marksističke ideologije i komunizma. Danas ta tema nije toliko zanimljiva, jer je svakom studentu filozofije jasno da ljudsko stvorenje doživljava otuđenje na mnogim područjima, a ne samo na ekonomskom i političkom. Jedno od tih modernih otuđenja, o čemu pišem često u svojim esejima i kolumnama, svakako je i ono koje čovjeku nameće javno dirigirano mišljenje (mainstream), uvjeravajući ga da se sretan život postiže ispunjenjem što je moguće većeg broja želja. Pri tome se zapostavlja tisućljetno iskustvo religija i filozofije da je za ispunjen život potrebna nutarnja stabilnost, kontrola samoga sebe“, rekao je, između ostalog, fra Luka Marković.

Gradišćanskohrvatski književnici: glasovi koji prelaze granice

Petar Tyran, govoreći o gradišćanskohrvatskoj književnosti, podsjetio je na bogatstvo hrvatskog jezičnog naslijeđa i važnost očuvanja jezika i kulture. „Gradišćanskohrvatska narodnost oduvijek je imala književnike i pjesnike, stvaratelje koji su svojim djelima čuvali jezik i kulturu. I dalje ih ima. No, mnogi od njih ostali su nepoznati, jer su odletjeli predaleko od svoga gnijezda. Njihov glas, često izgubljen u novim domovinama gdje su se nastanili, polako je utihnuo, ponekad zbog nedostatka onih koji bi ih razumjeli. Njihove glasove i stihove pronašli smo među gradišćanskim Hrvatima ne samo u Austriji, već i u Mađarskoj, Slovačkoj, Moravskoj te kod naše braće u talijanskom Moliseu“, rekao je Petar Tyran.

Gradišćanskohrvatski jezik u sebi nosi bogatstvo hrvatskog jezičnog naslijeđa, ujedinjujući prije svega čakavsku, ali i kajkavsku granu hrvatskoga jezičnog stabla, dok se njegov utjecaj proteže i na jug Gradišća.

„Ova se raznolikost odražava u zbirci Rušimo granice. Iako je gradišćanskohrvatski jezik standardiziran na temeljima čakavske varijante te većina suvremenih pjesnika i književnika piše na tom normiranom jeziku, u ovoj zbirci odlučili smo ostaviti izvorni idiom pojedinim ‘slavujima’. Time nismo samo dokumentirali jezičnu raznolikost ovog malog, ali bogatog gradišćanskohrvatskog roda, već smo čuvali dušu pjesama i pjesnika. Njihov jezik postaje spomenik njihovim selima, rodnom kraju i svim Hrvatima i Hrvatima koji u ovom području žive već gotovo pola tisućljeća. Ova zbirka slavi ne samo jezik nego i zajedničku povijest i kulturu Hrvata i Hrvatica koji već 500 godina žive u Gradišću“, rekao je Petar Tyran.

Fra Jozo Župić, koji nije mogao osobno sudjelovati na festivalu, poslao je pismo o Vladimiru Franu Mažuraniću, u kojem je istaknuo njegovu važnost za hrvatsku književnost u Berlinu.

Književne rasprave tijekom festivala, koje su se održavale na nekoliko lokacija, bavile su se izazovima očuvanja hrvatskog identiteta i kulturne povezanosti, te promicanjem književnih djela autora koji su sudjelovali na ovome festivalu.“ (Marijana Dokoza)

•  

Zahvaljujemo na potpori i povjerenju u očuvanju veza s Hrvatima, književnicima i znanstvenicima, koji stvaraju i žive u drugim europskim, susjednim ili svjetskim država te stvaranju novih, a zajednički smo u dosad održanih VI. književnih manifestacija Svjetskog festivala hrvatske književnosti, postigli značajan doprinos, što i dokumentiramo u Zbornicima (I.-V., u pripremi i VI.) s radovima koje su sudionici predstavili. (Stjepan Šešelj, Hrvatska kulturna zaklada)