USPJEŠNO ODRŽAN VII. SVJETSKI FESTIVAL HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI

U danima sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, odnosno neposredno prije, od 15. do 17. studenoga , kao mali obol u tim danima, održan je i VII. Svjetski festival hrvatske književnosti, u Zagrebu, u organizaciji Hrvatske kulturne zaklade i uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Hrvatske matice iseljenika, Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika – Fonda za kulturu, te dosadašnjih naših stalnih sponzora koji su atmosferu nakon izlaganja učinili ugodnijom, a to su vinarije Andrija iz Paoče (Ćorić), Andrija (Stojić) iz Čitluka, Pansion Stara škola iz Svetog Križa Začretje. Izlaganja su se održala u Hrvatskoj matici iseljenika, Staroj školi i Matici hrvatskoj.

Prvi dan

15. studenoga 2025., Hrvatska matica iseljenika

Potreba ubaštinjenja sve hrvatske književnosti

Prvi se radni dan održao u Hrvatskoj matici iseljenika, gdje se sudionici i publika uvijek osjećaju posebno lijepo, zahvaljujući sjajnim organizatoricama Vesni Kukavici i Snježani Radoš. Na početku, skup su pozdravili članovi Povjerenstva Svjetskog festivala hrvatske književnosti: Đuro Vidmarović, dr. sc. Željka Lovrenčić, Stjepan Šešelj, te stalni suradnik SFHK dr. sc. Domagoj Vidović. I o.g., dok Organizacijski odbor SFHK čine: akademik Ivan Aralica, dr. sc. Željka Lovrenčić, dr. sc. Tuga Tarle, Božidar Petrač, Đuro Vidmarović i Stjepan Šešelj. Festival je posvećen je hrvatskim književnicima koji žive u drugim državama, izvan RH, njihovu položaju u književnostima tih država te vezama s matičnom domovinom Republikom Hrvatskom. Ove godine su s nama bili književnici iz Molisea, Italije; Gradišća – Austrije, Madžarske, Boke kotorske i Svebarja (Crne Gore) i Bosne i Hercegovine.

S obzirom na to da je predsjednik HMI Zdeslav Milas boravio u radnom posjetu Hrvatima u Pečuhu, nazočne je pozdravila Vesna Kukavica, rukovoditeljica Odjela za nakladništvo HMI.

Skup je nakon toga pozdravio predsjednik Matice hrvatske dr. sc. Damir Zorić te naglasio da pred institucijama koje skrbe o hrvatskom identitetu, a tu je osobito važna i književnost, stoji zadaća okupljanja sve hrvatske književnosti odnosno pune integracije iseljeničke hrvatske književnosti u korpus hrvatske književnosti – njezino ubaštinjenje ( u svojim je osnivačkim dokumentima 1842. Matica hrvatska kao svoj cilj navela upravo: ubaštinjenje, tada starije hrvatske književnosti. Naglasio je kako književnost, kao snažan integrativni čimbenik može odigrati važnu ulogu i u integraciji hrvatske moderne nacije kao i da takva nastojanja u Matici hrvatskoj imaju svekoliku potporu.

U ime Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i državnog tajnika g. Zvonka Milasa, na Festivalu su bili: Antonija Kovačec, viša savjetnica u Službi za pravni položaj, kulturu, obrazovanje i gospodarstvo hrvatskog iseljeništva i g. Vedran Iskra, voditelj Službe za pravni položaj, kulturu, obrazovanje i gospodarstvo hrvatske nacionalne manjine, koji se skupu i obratio pozdravnim riječima.

Uslijedila su iznimno zanimljiva izlaganja: Darka Juke, književnika, publicista, novinara, stručnjaka za komunikacije i odnose s javnošću, iz Mostara, koji se odlučio za emotivno nadahnut tekst, osobna sjećanja na Domovinski rat, agresiju na Republiku Hrvatsku i BiH, koja je 1992. proživljavao kao desetogodišnji dječak. Svi nazočni bili su oduševljeni tim poetičnim tekstom, snažnih poruka a i mi ćemo ga objaviti, na ovim stranicama.

Sjajno i zanimljivo bilo je izlaganje dr. sc. Antuna Lučića iz Mostara, dr. sc. Domagoja Vidovića, te Gabriela Blažete /Blascette iz Molisea, Italije, koji govori i  moliškohrvatskim jezikom,  koju nastoje sačuvati, jer se nekim čudom  sačuvao 500 godina, a naravno, govore i talijanskim jezikom. Na našim stranicama donosimo i pjesmu Gabriela Blažete: „Povidaj stari“

POVIDAJ STARI

Povidaj stari, povidaj

pur si nikor te sluša.

Povidaj! Koko stvari ne znamo.

Povidaj nam zašto nam daju

zabit.

Do tvoje duge dane

oš kratke noče

kada počinit ni si zna

e veselit se znaše na male stvare.

Povidaj stari,

kada do tvojih riči se smiju,

još gore

ti reču: muč!

Kada za tebe nimaju vrime

Povidaj nam što si snija

pa maj si ima,

što si vidija

Pa maj si badnija.

Povidaj do tvojihi teških ruki

do tvojih oči mutne,

reci nam sve,

što tvoje godišta nosu.

Povidaj stari, povidaj

kokodi če te slušat

štokodi do tebe če ostat.

Dvije pjesme, posvećene Vukovaru, koje u ovim danima sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, interpretira s učenicima u Srednjoj školi u Metkoviću, pročitala je prof. povijesti Katarina Barišić.