POVRATAK U MOJU I MAJČINU DOMOVINU

Andres Morales Milohnić Madrid, Španjolska (prije živio u Čileu)

Vratiti se u Hrvatsku i Zagreb za mene znači povratak u moju i majčinu domovinu; slušati odjek koraka djeda Mihovila i bake Ljubice Ilicom; rasterećen udisati zrak iz prošlosti i onaj jutarnji iz sadašnjosti. Vratiti se u Hrvatsku kako bih pribivao susretu s divnim prijateljima i književnicima Željkom Lovrenčić, Mirom Gavranom, Mladenom Machiedom, Stjepanom Šešeljem, Oscarom Barrientosom Bradasicem, Milanom Puhom i velikim mnoštvom drugih je čast, povlastica i sreća. Zbog toga ni trenutka nisam dvojio da spakiram kofer i otputujem na lijepi „Svjetski festival hrvatske književnosti“ koji je organiziralo „Hrvatsko slovo“ i čiji je pokrovitelj bio predsjednik Hrvatskoga sabora gospodin Gordan Jandroković.

Ti dani u mjesecu studenom 2021. silno su me obogatili i omogućili mi da upoznam djela autora koja nisam čitao i ona koja sam s radošću ponovno čuo. Bili su to trenutci prekrasnog druženja, važnih razgovora i dugotrajnih šetnja po Zagrebu koji je zbog nedavnog potresa bio pomalo tužan, prašnjav i ranjen. S druge strane, čitanje mojih pjesama u Zagrebu omogućuje da se sve više i više zaljubljujem u hrvatski jezik. Moja sjajna prevoditeljica književnica dr. sc. Željka Lovrenčić uspijeva postići da mi stihovi zvuče čak bolje nego na španjolskome. Željka vrlo vješto usklađuje ritam i zvuk, tišinu i stanke. Taj 17. studenog u podnožju Nacionalne knjižnice bio je nezaboravan i prepun osjećaja.

Toga sam dana u razgovoru s nazočnom publikom također naglasio potrebu da se još više učvrste veze između Hrvatske i zemalja u kojima žive hrvatski doseljenici (Čile, Argentina, Australija, Kanada, Sjedinjene Države itd.), da se osnuje nešto poput „Commonwealtha“. Istaknuo sam da bi se preko instituta poput španjolskog Cervantesa ili njemačkog Goethea, osnivanjem katedara na sveučilištima, učenjem hrvatskog jezika u hrvatskim institucijama ili veleposlanstvima trebalo omogućiti upoznavanje hrvatske kulture, književnosti, jezika i umjetnosti. Predložio sam da se takav institut u čast velikom pjesniku nazove imenom Marka Marulića. Možda financijska sredstva ne dopuštaju da se krene s nečim jako velikim i da se sve to odvija na puno mjesta, ali moglo bi se početi s nečim trajnim, čvrstim i skromnim. Moje su riječi prisutni književnici i profesori prihvatili s velikim odobravanjem. Započela je produktivna i smislena izmjena mišljenja koja, nadam se, u budućnosti može biti početak djelovanja instituta „Marko Marulić“ negdje u svijetu.

Zahvalan sam na velikoj velikodušnosti mojih hrvatskih kolega koji su sa mnom dijelili svoje zamisli i svoja djela i koji su mi omogućili da još jednom uživam u Gornjem i Donjem gradu. Povratak u Hrvatsku dio je identiteta svakoga useljenika. Moj povratak je stalan i, što je još važnije, neophodan. Vratit ću se na zagrebačke, splitske ili dubrovačke ulice: to traži moje srce.

Madrid, 22. prosinca 2022.

O autoru:

ANDRES MORALES MILOHNIĆ rođen je u Santiagu 1962. Pjesnik je i esejist. Na Čileanskome sveučilištu (Universidad de Chile) diplomirao je književnost. Hispanističku filologiju doktorirao je na Filozofskome fakultetu Nezavisnoga sveučilišta (Universidad Autonoma) u Barceloni.

Objavio je dvadeset i osam zbirki poezije. Neke od njih su: Po čudnim otocima (1982.), Solilokvij vatre (1984.), Lazar uvijek plače (1985.), Ne slučajnosti/Hors du Hasard (1987.), Vježbanje govora (1989.), Riječ (1991.), Porok ljepote (1992.), Proročanska vizija (1993.), Uništiti oči (1995.), Umijeće ratovanja (1995.), Scene propadanja Zapada (1998.), Rekvijem (2001.), Osobna antologija (2001.), Izabrane pjesme (2002. - prijevod Željka Lovrenčić i Jordan Jelić), Mrtvo sjećanje (2003.), Demon ništavila (2005.), Pjesme proročice (2009.), Vježbanje pisanja (Čovjekolika kocka, knjiga-stvar, 2010.) Poemas/Pjesme (s Višnjom Milohnić Roje, 2011.), Kratka antologija (elektronička knjiga, 2011.), Napisano (2011.), 9. siječnja, dan kad smo izrekli sadašnjost (2014.), Bitno (2014.), Mrtvima (2016.), Prebjeg (2017.), Osnovna antologija (2018.), Varijacije na temu 'Pantere' (2018.), Napisano glagoljicom (2018.), Proročanstvo (2019.), Predosjećaj praznine (2019.), Pjesnička antologija (2020.)…

Poezija mu je djelomično objavljena na četrnaest jezika (engleski, francuski, hrvatski, portugalski, mapudungun, kineski, švedski, norveški, rumunjski, katalonski, talijanski…) i uključena u više od šezdeset domaćih i stranih antologija te u veliki broj čileanskih i inozemnih književnih časopisa (više od osamdeset). Za svoje je stvaralaštvo dobio nacionalna i međunarodna priznanja od kojih se ističu: Nagrada Manantial Čileanskoga sveučilišta (1980.), Nagrada Miguel Hernandez za najboljega mladoga latinsko-američkoga pjesnika (Buenos Aires, 1983.), Stipendija Pablo Neruda (1988.), Stipendija za strane hispaniste (kao pjesnik i sveučilišni profesor) španjolskoga Ministarstva vanjskih poslova (1995.), FONDART (1992. i 1996.), Nagrada grada San Felipea (1997.), Stipendija za pjesničko stvaralaštvo Zaklade Andes (2001.), Književna stipendija za pjesničko stvaralaštvo Čileanskoga Nacionalnoga vijeća za kulturu i umjetnost (2001., 2004. i 2008.), Nacionalna nagrada za poeziju „Pablo Neruda“ (2001.), Prva nagrada na XII. međunarodnome pjesničkome natječaju „La Porte de Poetas u Parizu (2007.) i Nagrada za esej „Španjolski kulturni centar“ (2002. i 2003.). U listopadu 2008. postaje članom Čileanske akademije za jezik i najmlađim čileanskim akademikom. Također, od 2014. član je Hispanoameričke književne akademije sa sjedištem u Madridu (Academia Hispanoamericana de Buenas Letras) čiji je dopredsjednik od 2019. godine.

Vezano uz eseje, kritike i antologije ističu se njegove knjige posvećene čileanskoj, hispanoameričkoj, španjolskoj i europskoj književnosti: Poetska antologija Vicentea Huidobra (1993.), Jedan kutak svijeta. Prikaz suvremene iberoameričke poezije (1993.), Suvremena hrvatska poezija (1997.), Anguitologia (1999.), Ujedinjena Španjolska: pjesnička antologija španjolskoga građanskoga rata (1999.), Altazor svojeručno (1999.), Antologija pjesama i proze Miguela Artechea (2001.), O riječi i djelu, eseji (2003.), Pjesnička antologija naraštaja osamdesetih (2010.) i U sjeni pjesme (neizdano). Pisanje poezije usklađuje s predavanjima – Poetska radionica, Španjolska klasična i suvremena književnost i Čileanska poezija na Čileanskome sveučilištu.