Razgovor s Goranom Bradićem

poduzetnikom, direktorom i jednim od vlasnika Stare škole, restorana i pansiona, u Svetom Križu Začretje, u čijim prostorijama se svake godine za vrijeme trajanja Svjetskog festivala hrvatske književnosti održi i jedan dan programa i predavanja s hrvatskim književnicima iz svijeta

Gospodine Bradiću, prije svega Vam se želimo zahvaliti na potpori Svjetskom festivalu hrvatske književnosti, od početka održavanja, a ove će to godine biti po osmi put ili SFHK VIII., od 15. do 17. studenoga 2026., u danima sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, jer i Hrvati iz svijeta nose ljubav prema Domovini u srcu i iskazuju je na različite načine, a jedan od njih je i pisana riječ, lijepa riječ, književnost, kultura… U tim smo danima sjećanja u mislima s hrvatskim braniteljima, u Zagrebu: Hrvatskoj matici iseljenika, Matici hrvatskoj, Društvu hrvatskih književnika, ustanovama koje nam od početka daju punu potporu i prostor, te kod Vas – u Staroj školi u Svetom Križu Začretje.
Surađivali smo s Vama i 90-tih u našem Hrvatskom slovu, bili ste sportski novinar, bavili ste se i politikom… pa recite nam kako sada, s odmakom, gledate na naše, slobodno možemo reći, zajedničke projekte, ideje, svakako domoljubne i probuđene demokratskim promjenama i stvaranjem neovisne i slobodne Republike Hrvatske?

Da, i sam sam sudjelovao, kao dragovoljac i branitelj, u stvaranju naše Domovine, a bio sam i u raznim udrugama, kao npr. narodnoj zaštiti, pomagao sam kad god sam mogao, i u HOS-u i drugim braniteljskim udrugama koje su sudjelovale u stvaranju naše Domovine.
Ponosan sam na moj doprinos u održavanja Svjetskog festivala hrvatske književnosti… žao mi je što Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske taj Festival  ne prepoznaje i ne financira (ne sufinancira), nego bi trebali financirati u cijelosti taj vrijedan događaj.
Domovinu je trebalo braniti ne samo s puškom nego i s perom i tu je naša dijaspora jako puno pomogla, jer je svijetu trebalo objasniti s kakvim agresorom se susrećemo, te kakav je cilj s druge strane. Jer netko tko je stotinu godina vodio propagandu protiv rata  i bio za stvaranje neovisne hrvatske države u bilo kom obliku a to su naši književnici, pjesnici, umjetnici, izvan Domovine, i imaju dobro razgranatu mrežu - jako su puno pridonijeli stvaraju Republike Hrvatske.
Da, bio sam i novinar i kolumnist Hrvatskoga slova, a ono mi je na taj način, iskustveno, pridonijelo i da pokrenem vlastiti sportski tjednik, koji je bio i uspješan i radio sam ga nekih pet-šest godina, čak je izlazio u Slovačkoj i Rumunjskoj.

Posvetili ste se obiteljskom poslu, uređenju Stare škole u kojoj su kao učitelji predavali i Vaši roditelji. Teško nam je zamislivo koliko je truda i novaca to zahtijevalo, a ulaganja se i nastavljaju, kao i održavanje. Interijer ste ispunili starim namještajem, a imate i konferencijsku dvoranu, a sada i pansion s bazenom,  prekrasan vrt, kuhinju s domaćom hranom bismo mogli staviti i na prvo mjesto… Jeste li zadovoljni ostvarenjem toga sna?

Da, Stara škola je i bila škola… kad su moji roditelji, s moje tri godine,  došli u Zagorje i predavali u njoj.  Kupio sam je oronulu i zapuštenu 2003., sedam godina smo je obnavljali i sad je to objekt u kojemu se posluje.

Stvorili ste oazu u lijepim zagorskim krajevima, gdje možete ugostiti ljude koji žele upoznati Zagorje, kojima je Sveti Križ Začretje ugodnom postajom između putovanja i poslova…nudite li smještaj i Hrvatima u svijetu, preko turističkih agencija ili na neke druge načine… na Vašim stranicama i društvenim mrežama i kakav je odaziv?

Koristimo društvene mreže, marketing nam je solidan, nije nam cilj masovni turizam, nego više da smo posvećeni gostu i da spajamo HoReCa industriju s kulturom i umjetnošću.

Sudionici našeg Svjetskog festivala hrvatske književnosti uvijek su oduševljeni i sigurno će u nekim prilikama doći u Staru školu, sa svojim gostima. Mislim da ste dobru komunikaciju ostvarili s književnicima i kulturnim poslanicima iz Boke kotorske, koji su često i u Zagrebu – gg. Zvonkom Dekovićem, Adrijanom Vuksanovićem, a prošle godine je s nama bio i Nikola Dončić, a s nama je bio i poznati vinar koji  je poznat i u austrijskom i madžarskom Gradišću a Vi s njim već otprije imate suradnju – Mato Klikovits, a Svjetski festival hrvatske književnosti uvijek okrijepe i vina Andrija iz Paoče, Valentina, Šite i Mire Ćorića, koji su isto tako povezani s književnošću i iseljeništvom te Andrije Stojića iz Čitluka, književnika i predjsjednika MH Čitluk… Raduju li Vas ti kontakti, prijateljstva?

Naravno da me raduju kontakti i prijateljstva s našim književnicima iz dijaspore, a kao što ste i naveli, tu je i Mato Kliković, naš Gradišćanac, veliki poznavatelj hrvatske kulture i povijesti, vrhunski vinar… pa do svih ostalih koje ste nabrojili i volio bih da ta suradnja bude i veća i nakon što se održi Festival, na osobnoj razini.

Pretpostavljamo da i način poslovanja i uspjeh uglavnom ovisi i o širini pogleda, cjelokupnim razmišljanjem pa i unošenjem osobnosti u sve što radite, jer je i nama posebno lijepo doći k Vama u Sveti Križ Začretje… Kod Vas smo primljeni zaista kao doma i na raspolaganju ste nam oko svega, sa svojim suradnicima, od kojih moramo izdvojiti gospođu Ines Vorih, kojoj ništa nije teško.
U ovom razgovoru se koncentriramo uglavnom na lijepe projekte i trenutke, te ćemo svjesno, iako teško, potisnuti ružne pojave koje se događaju u našoj stvarnosti i koje je neophodno rješavati na političkoj razini i korištenjem demokratskih građanskih prava. Kakva su Vaša razmišljanja o našoj stvarnosti i  imate li potrebu novinarski i društvenopolitički se angažirati, ili Vaš angažman nikada nije prestao u tom smislu?

Da bi bili uspješni u poslu i životu morate imati dobre i vrijedne i pametne ljude oko sebe. Da, slažem se, gospođa Vorih je direktorica i da nje nema bilo bi nam jako teško uspješno poslovati, k tome ona je Zagorka i poznaje cijeli kraj i ljude ovdje, zahvaljujući njoj imali smo brojna događanja: od županijske smotre do amaterskih kazališnih družina, zagorskog cabareta, Zagorskog Oktoberfesta, slikarskih kolonija, i.t.d. Tako da bez ljudi, možete imati i viziju, i mikro i makro lokacije, i financije spremne, ali ako nemate ljude, nećete biti uspješni u poslu.
Kažu da, ako se i ne bavite politikom, ona se sigurno bavi s vama. Iskreno, posljednjih nekoliko godina nisam nešto politički angažiran. Naravno, pratim politiku svakodnevno, imam kontakte i prijatelje u raznoraznim strankama, ali nekako sam, i zbog obiteljskih stvari a i godine polako dolaze, malo zapostavio politiku. Imam jednu ideju koja traje i sazrijeva nekoliko godina a svodi se na jednu tv emisiju koja bi bila spoj podcasta, intervjua i televizijske tjedne emisije, no vidjet ćemo još što će biti i što će život donijeti. Vi ćete sigurno među prvima znati kad će to krenuti.

Za kraj ugodnoga razgovora, koji ćemo nastaviti uživo i spontano u studenom, 15. studenoga točnije, kod Vas, s hrvatskim književnicima iz svijeta i domovine, imate li poruku, misao, koju želite s nama podijeliti?

I hrvatskim književnicima i umjetnicima iz svijeta i domovine, imam za prenijeti jednu poruku: da svi koji nose Domovinu u srcu i koji je mogu izraziti perom, rukom, kistom ili pjesmom, da ne odustaju! Da ne odustaju! Domovina je majka, a od majke se nikad ne smije odustati!
Hvala.

Gospodine Bradiću, zahvaljujemo na potpori, prijateljstvu i svemu što činite da nam svima bude bolje i ljepše! Vidimo se na VIII. Svjetskom festivalu hrvatske književnosti za manje od mjesec dana!

Razgovor vodila: Dubravka Vidak